Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-854/08 (V. P.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-854/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 854/08, rješavajući apelaciju Velimira Pržulja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velimira Pržulja podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-U-07-

000 093 od 4. februara 2008. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka broj 03-952-292/07 od 20. jula 2007. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Foča, broj 41-952-471/05 od 26. aprila 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Velimir Pržulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče podnio je 17. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-U-07-000 093 od 4. februara 2008. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 03-952-292/07 od 20. jula 2007. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Foča (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 41-952-471/05 od 26. aprila 2007. godine.

2. Rješenjem prvostepenog organa broj 41-952-471/05 od 26. aprila 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave broj 03-952-292/07 od 20. jula 2007. godine, provedena je promjena u katastarskom operatu po spisku promjena 58/2007 tako što se parcela označena kao k.č. broj 3290, dvorište u površini od 40 m² i kuća i zgrada u površini od 17 m² (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina) do sada upisana u p.l. broj 1688 k.o. Foča na apelantovo ime sa dijelom 1/1 nakon promjene upisuje na ime Ahmet Konjo sa dijelom 1/1. U obrazloženju rješenja prvostepeni organ je naveo da je povodom zahtjeva Ahmeta Konje, a na osnovu Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 202-602-171 od 12. septembra 2000. godine i Presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-407/02 od 10. aprila 2005. godine, utvrdio da predmetna ispravka zadovoljava uvjete iz čl. 59. i 60. Pravilnika o održavanju katastra zemljišta («Službeni glasnik RS» broj 36/00; u daljnjem tekstu: Pravilnik), te ju je proveo u katastarskom operatu.

3. U obrazloženju rješenja Republička uprava je istakla da je prvostepeni organ pravilno primijenio zakon kada je prvostepenim rješenjem proveo promjenu u katastarskom operatu. Naime, predmetna promjena je izvršena na osnovu CRPC odluke i presude Osnovnog suda, u skladu sa članom 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta («Službeni glasnik RS» broj 19/96) i člana 59. Pravilnika. Za svoju odluku prvostepeni organ je dao potpune i jasne razloge, a apelantove navode koji se odnose na činjenice vezane za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama Republička uprava nije prihvatila jer se u predmetnoj upravnoj stvari radi o promjeni korisnika u katastarskom operatu, a ne o pravu vlasništva za koji je nadležan redovni sud.

4. Protiv Rješenja Republičke uprave broj 03-952-292/07 od 20. jula 2007. godine apelant je pokrenuo upravni spor. Odlučujući o tužbi, Okružni sud je Presudom broj 015-0-U-07-000 093 od 4. februara 2008. godine tužbu odbio kao neosnovanu.

5. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da je prvostepeni organ izvršio promjenu korisnika zemljišta u katastru zemljišta a za osnov promjene poslužila mu je pravosnažna Presuda Osnovnog suda broj P-407/02 od 10. aprila 2005. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev Nedeljka Savića i dr., kojim su tražili da se utvrdi da su postali suvlasnici na predmetnim nekretninama i da je Ahmet Konjo dužan da im preda predmetne nekretnine u posjed, te odluka CRPC-a kojom je potvrđeno da je Ahmet Konjo 1. aprila 1992. godine bio savjestan posjednik predmetnih nekretnina. Okružni sud je naveo da apelant pogrešno u tužbi ukazuje na to da je riječ o promjeni vlasništva na predmetnim nekretninama. Prvostepeni organ se pravilno pozvao na odredbu člana 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, kojim je propisano da se promjena korisnika u katastarskom operatu provodi na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama. Na osnovu spisa predmeta, naveo je Okružni sud, nesumnjivo proizlazi da je Ahmet Konjo bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine sve dok u katastru nekretnina nije proveden ugovor o kupoprodaji u kojem se kao prodavci pojavljuju ista lica kojima je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da su oni suvlasnici tih nekretnina, a odlukom CRPC-a je određeno da su nadležni organi uprave dužni izvršiti «eventualne izmjene u evidencijama o nepokretnosti» na zahtjev lica koje je nosilac prava iz odluke i uz prezentaciju odluke. Na kraju je Okružni sud istakao da su upravni akti zakoniti i pravilni jer je promjena korisnika izvršena na osnovu zakonitog osnova za promjenu, a to su pravosnažna presuda Osnovnog suda i odluka CRPC-a.

6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava i to Zakona o premjeru i katastru nekretnina, te Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta. Apelant je istakao da se promjena prava u katastru nekretnina može izvršiti samo na osnovu javnih i privatnih isprava, te je naveo šta se sve smatra javnom ispravom, ističući da se odluka CRPC-a ne može smatrati javnom ispravom na osnovu koje se može izvršiti promjena prava na nekretninama. Apelant je, također, naveo da presuda Osnovnog suda nije javna isprava u konkretnom slučaju jer tom presudom nije priznato pravo vlasništva Ahmetu Konji. Apelant je istakao da se odlukom CRPC-a ne može staviti van snage ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, koji je on zaključio sa ranijim vlasnicima 21. septembra 2001. godine, te je predložio da se osporene odluke ukinu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su organi uprave i redovni sud primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su organi uprave i redovni sud u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge zašto su ispunjeni uvjeti za promjenu korisnika zemljišta u katastru zemljišta na predmetnim nekretninama, navodeći da su promjene izvršene u skladu sa članom 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i člana 19. Pravila, a na osnovu pravosnažne sudske presude i odluke CRPC-a, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi.

11. Stoga, imajući u vidu da se apelant isključivo žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te uzimajući u obzir stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje ili prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-854/08 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio