Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1705/08 (M. V.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1705/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1705/08, rješavajući apelaciju Mitra Vukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 , 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitra Vukovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-

08-000 029 od 24. marta 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje u Nevesinju broj 095-1-I-07-000 157 od 25. decembra 2007. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mitar Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gackog, kojeg zastupa Mihajlo Šipovac advokat iz Nevesinja, podnio je 6. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-08-000 029 od 24. marta 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-1-I-07-000 157 od 25. decembra 2007. godine.

2. Apelant je, 29. maja 2007. godine, Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-370/04 od 15. juna 2006. godine (pravosnažnost stekla potvrđujućom Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 329 od 12. februara 2007.godine) kojom su GAT «Invest» AD Gacko i GAT «Inžinjering» AD Gacko iz Nevesinja (u daljnjem tekstu: tuženi - izvršenici) obavezani da mu na ime razlike manje obračunatih plaća za utvrđeni period isplate iznos od 2.129,40 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. novembra 2004. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 614,00 KM. Apelant, je u istom prijedlogu od izvršenika zatražio i iznos od 450,00 KM na ime troškova izvršenja.

3. Osnovni sud je Rješenjem broj 095-1-I-07-000 157 od 25. decembra 2007. godine izvršni postupak protiv izvršenika obustavio a apelantov prijedlog da se provede izvršenje na sredstvima preduzeća DOO «Safir» Gacko i preduzeća «PGM» DOO Gacko, kao dužnika izvršenika, je odbacio. Postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje Osnovni sud je shodno članu 55. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 38/03, 96/03 i 68/07, u daljnjem tekstu: ZSP) izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene radnje iz razloga što je nad izvršenicima (GAT „Invest“ AD Gacko i GAT „Inžinjering AD Gacko iz Nevesinja) otvoren stečajni postupak Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju br. 095-0-St-06-000-021 od 25. decembra 2006. godine i 095-0-St-07-000-022 od 16. aprila 2007. godine. Sud je apelantov prijedlog, u kome je kao izvršenike označio preduzeća DOO «Safir» Gacko i «PGM» DOO Gacko, odbacio uz obrazloženje da ova preduzeća nisu bila stranke u postupku iz kojih razloga se izvršenje nad njima ne može provesti.

4. Apelant je protiv navedenog rješenja Osnovnog suda izjavio žalbu Okružnom sudu, koji je Rješenjem broj 015-0-Gž-08-000 029 od 24. marta 2008. godine žalbu odbio kao neosnovanu i osporeno rješenje Osnovnog suda potvrdio. Okružni sud je obrazložio da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 29. maja 2007. godine, a da je nad izvršenicima otvoren stečajni postupak 25. decembra 2006. godine i 16. aprila 2007. godine kada su donesena rješenja o otvaranju stečajnog postupka, te zaključio da je prijedlog za izvršenje podnesen nakon otvaranja stečajnog postupka. Okružni sud je istakao da prema odredbama člana 58. stav 1. ZSP stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, te da je stečajni povjerilac, u konkretnom slučaju apelant, svoje potraživanje prema izvršenicima, kao stečajnim dužnicima, mogao ostvariti samo u stečajnom postupku, u skladu sa članom 56. ZSP. Također je naveo da je primjenom navedenih zakonskih propisa Osnovni sud trebao odbiti apelantov prijedlog za izvršenje. Međutim, kako su posljedice odbijanja prijedloga za izvršenje i obustavljanje postupka izvršenja iste, Okružni sud je ocijenio da je prvostepeno rješenje pravilno. Okružni sud je dalje naveo da nisu osnovani žalbeni navodi da su izvršenici «svoju imovinu spojili» sa imovinom preduzeća DOO «Safir» Gacko i «PGM» DOO Gacko. Također je naveo, da prema izvodu iz sudskog registra koji je izdao Osnovni sud u Trebinju 30. maja 2007. godine proizilazi da su, izvršenici i preduzeće DOO «Safir» Gacko, osnovali preduzeće «PGM» DOO Gacko. Okružni sud je također naveo da ni preduzeće DOO «Safir» Gacko ni «PGM» DOO Gacko nisu preuzeli dug iz izvršne isprave, da bi na njih prešla obaveza u smislu člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07). Na kraju Okružni sud je naveo da preduzeća DOO «Safir» Gacko i «PGM» DOO Gacko nisu pravni sljednici izvršenika, te da je apelant samo uz izvršenike iz izvršne isprave, kao izvršenike označio i navedena preduzeća.

5. Apelant navodi da je osporenim rješenjima Okružnog i Osnovnog suda u postupku izvršenja Presude Osnovnog suda broj 095-1-I-07-000 157 od 25. decembra 2007. godine, kojim je u konačnici obustavljen postupak izvršenja zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenicima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, ističe da mu je osporenim odlukama uskraćeno pravo na isplatu iznosa utvrđenog pravosnažnom presudom Osnovnog suda sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka postupka. Apelant, smatra da izvršenik treba da mu isplati i iznos od 3.000,00 KM zbog povrede prava na pravično suđenje koje se ogleda u «dužini spora», te gubljenju nade za isplatu stečene imovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno da li ima elemenata koji ukazuju na povredu prava na imovinu. (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, «Službeni glasnik BiH» broj 58/05).

9. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Ustavni sud ističe da nije mogao ispitati žalbene navode u pogledu «dužine spora», budući da apelant osim navođenja «dužine spora» i zatražene naknade od izvršenika u iznosu od 3.000,00 KM zbog «dužine spora», nije naveo činjenice i dokaze na kojima zasniva ove navode kako bi Ustavni sud iste mogao ispitati.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1705/08 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio