Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1015/08 (M. Š.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1015/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-1015/08, rješavajući apelaciju Mioljke Šuica na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mioljke Šuica podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Kž-
07-000 228 od 13. novambra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-K-06-000-044 od 14. juna 2007. godine u dijelu odlučenja o imovinsko-pravnom zahtjevu a u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očito (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mioljke Šuica podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Kž-
07-000 228 od 13. novambra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-K-06-000-044 od 14. juna 2007. godine u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očito (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mioljke Šuica podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Kž-
07-000 228 od 13. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-K-06-000-044 od 14. juna 2007. godine u dijelu odlučenja o krivičnoj odgovornosti optuženih a u odnosu na član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mioljka Šuica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Dubice koju zastupa Draginja Selak, advokat iz Bosanske Gradiške, podnijela je 2. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kž-07-000 228 od 13. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-K-06-000-044 od 14. juna 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 077-0-K-06-000-044 od 14. juna 2007. godine Milenko Radaković i Slavko Milojica zvani „Kinez“ oglašeni su krivim zbog počinjenog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 5. u vezi sa stavom 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 49/03, u daljnjem tekstu: KZ RS), na način činjenično i pravno opisan kao u izreci presude, pa im je izrečena kazna zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine, u koju im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. jula do 8. augusta 2005. godine. Istom presudom na osnovu člana 108. stav 3. Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS, broj 50/03, u daljnjem tekstu: ZKP) apelantica je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućena na parnicu, a optuženi su obavezani na osnovu člana 99. stav 1. ZKP da plate troškove krivičnog postupka solidarno u iznosu od 960,00 KM.
3. Osnovni sud je naveo da je optužnicom Okružnog tužilaštva Banja Luka - Područna kancelarija Prijedor (u daljnjem tekstu: tužilaštvo) broj KT broj 399/05 od 10. januara 2006. godine optuženim Milenku Radakoviću i Savku Milojici (u daljnjem tekstu: optuženi) stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 5. u vezi sa stavom 1. i 3. KZ RS. Osnovni sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je dana 3. jula 2005. godine na području opštine Kozarska Dubica došlo do verbalnog sukoba između supruga apelantice Boška Šuice (u daljnjem tekstu: oštećeni) i optuženih zbog korištenja njivskog puta, kojem događaju je bila prisutna i apelantica. Tom prilikom oštećeni je zadobio teške tjelesne povrede opasne po život, usjed kojih povreda je preminuo 9. jula 2005. godine. Osnovni sud je utvrdio da je apelantica tokom trajanja postupka izrazila neslaganje sa optužnicom smatrajući da je optuženim trebalo biti stavljeno na teret da su počinili krivično djelo ubistva. Apelantica je takođe postavila imovinsko-pravni zahtjev tj. odštetni zahtjev u pismenom obliku, kojim je zahtjevala naknadu materijalne štete koja bi obuhvatila troškove sahrane i naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti oštećenog, koja bi se dosudila njoj i njihovom zajedničkom sinu u iznosu od 10.000,00 KM. Osnovni sud je zaključio da su se radnjama optuženih stekla obilježja krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 5. u vez sa stavom 1. i 3. KZ RS, pa ih je oglasio krivim za počinjeno krivično djelo i izrekao kaznu zatvora kao u izreci presude. Na osnovu člana 108. stav 3. ZKP sud je apelanticu sa imovinsko pravnim zahtjevom uputio na redovnu parnicu, pošto podaci krivičnog postupka sudu nisu pružili pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimično presuđenje o imovinsko-pravnom zahtjevu apelantice, a posebno iz razloga što je na okolnost trpljenja duševnih bolova apelantice neophodno angažovanje stručnih lica, vještaka medicinske struke radi utvrđivanja inteziteta ovog bola, a što bi po ocjeni ovog suda znatno uticali na dužinu predmetnog postupka.
4. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Kž-07-000 228 od 13. novembra 2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilaštva i apelantice. U obrazloženju presude Okružnog suda je navedeno da apelantica pobija prvostepenu presudu u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, proizvoljne ocjene dokaza i proizvoljne primjene materijalnog prava, u pogledu izrečene odluke o kazni optuženim, smatrajući da im je sud trebao izreći kaznu zatvora zbog počinjenog krivičnog djela ubistva. Uvidom u spis prvostepenog suda Okružni sud je odbio kao neosnovanu žalbu apelantice zaključivši da prvostepeni sud nije počinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje bi bile obavezan razlog za ukidanje prvostepene presude, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio odredbe krivičnog zakona, kada je radnjama optuženih utvrdio sve bitne elemente bića krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 5. u vezi sa stavom 1. i 3. KZ RS, a suprotno navedenom ovaj sud je utvrdio da je žalba optuženih zbog odluke o kazni osnovana. Okružni sud je u preostalom dijelu prvostepenu presudu potvrdio.
5. Apelantica se žali da joj je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava u pogledu odluke o kazni optuženim, ističući da su trebali biti osuđeni za počinjeno krivično djelo ubistva oštećenog, te iz razloga što je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućena na parnicu. Dalje smatra da joj je povrijeđeno pravo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, jer živi na području gdje žive i osuđena lica.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2. i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
Dopustivost prima facie
8. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
9. Ustavni sud naglašava da se u dijelu predmetnog krivičnog postupka (imovinsko pravni zahtjev apelantice) odlučivalo o apelanticinim građanskim pravima i obavezama, te da u tom dijelu postupka apelantica uživa garanicije pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
10. U vezi apelantičinih navoda da je pobijanim presudama proizvoljno primjenjeno materijalno pravo jer je odlukom sudova sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije vezano za odluku sudova o imovinsko-pravnom zahtjevu kojim je upućena na parnicu, očigledno (prima facie) neosnovani
11. U vezi sa paušalnim navodima apelantice da joj je povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, jer živi na području gdje žive i osuđena lica, Ustavni sud smatra da apelantica nije ničim učinila vjerovatnim da su navedena prava osporenim odlukama na bilo koji način prekršena, pa je apelacija i u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovana Dopustivost ratione materiae
12. U odnosu na navode apelantice da joj je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog pogrešno činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, vezano za odluku o krivici optuženih odnosno o krivičnoj odgovornosti optuženih, Ustavni sud podsjeća da se navedenim odredbama priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje uživa li apelantica zaštitu prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na predmet osporenog postupka i sadržaj apelantičinih navoda.
13. Ustavni sud zapaža da su presudom Osnovnog suda broj 077-0-K-06-000-044 od 14. juna 2007. godine optuženi osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine zbog počinjenog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 5. u vezi sa stavom 1. i 3. KZ RS, a da je presudom Okružnog suda broj 012-0-K-06-000 042 od 7. decembra 2007. godine prvostepena presuda je preinačena tako što je optuženim zbog počinjenog krivičnog djela za koje su prvostepenom presudom oglašeni krivim, izrečena kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine.
14. Ustavni sud ukazuje da član 6. Evropske konvencije, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» nekog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, nego samo o pravu da se krivično gone treća lica, radi njihovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da, u konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava ne daje širi obim zaštit u odnosu na član
6. Evropske konvencije.
15. Obzirom da osporene odluke apelantica osporava zato jer je nezadovoljna dijelom kojim je utvrđena krivična odgovornost optuženih, slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilna ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 2. i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović