Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3595/10 (B. J.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3595/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3595/10, rješavajući zahtjev Besima Jahika za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Besima Jahika za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Besim Jahik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je, 23. avgusta 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj KPŽ-44/05 od 23. aprila 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. septembra 2010. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji.
2. Prvostepenom Presudom Suda BiH broj KPV-15/04 od 20. juna 2005. godine apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo utaje poreza i produženo djelo pranje novca, te ga je za navedena krivična djela, na osnovu odredaba čl. 41., 42., 48., 53. i 59. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), osudio na uslovnu kaznu na period od tri godine, određujući jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, istovremeno određujući da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko apelant/optuženi ne počini novo krivično djelo u periodu od tri godine.
3. Rješenjem Suda BiH broj KPŽ-44/05 od 14. decembra 2005. godine uvažene su žalbe Tužilaštva BiH i odbrane, izjavljene protiv Presude Suda BiH broj KPV-15/04 od 20. juna 2005. godine, te je presuda ukinuta i određeno održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja.
4. Drugostepenom Presudom Apelacionog odjeljenja Suda BiH, Odjela II za organizovani, privredni kriminal i korupciju broj KPŽ-44/05 od 23. aprila 2010. godine apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo poreske utaje iz člana 210. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZBiH, a sve u vezi sa čl. 29. i 54. KZBiH i osuđen na kaznu zatvora od tri godine kao glavnu kaznu i novčanu kaznu u iznosu od 25.000,00 konvertibilnih maraka, kao sporednu kaznu.
5. Apelant je Sudu BiH podnio molbu za odlaganje izvršenja izrečene kazne zatvora u vremenu od šest mjeseci. Rješenjem Suda BiH broj KPV-15/04 od 14. septembra 2010. godine apelantu je odložen početak izdržavanja kazne zatvora u vremenu od tri mjeseca. Na osnovu dokumentacije priložene uz molbu, Sud BiH je utvrdio da je apelant jedini član domaćinstva koji privređuje, shodno čemu i egzistencija ostalih članova njegove porodice ovisi upravo o njemu. Međutim Sud BiH nije udovoljio apelantovom zahtjevu da se izvršenje odgodi za maksimalnih šest mjeseci, smatrajući da je period od tri mjeseca sasvim dovoljan da apelant obezbijedi egzistenciju svoje porodice, jer je u molbi navedeno da se krajem godine očekuje zaposlenje njegove supruge, sljedstveno čemu bi i egzistencija porodice Jahik za vrijeme apelantovog boravka u zatvoru bila obezbijeđena. Također, Sud BiH je ocijenio da će u vremenskom periodu od tri mjeseca biti odlučeno o apelantovoj molbi za pomilovanje.
6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvorna pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Povredu prava na djelotvoran pravni lijek apelant vidi u tome što je Apelacioni odjel Suda BiH, nakon uvažavanja žalbe, otvorio raspravu, te nakon otvaranja rasprave presudio. Po apelantovom mišljenju, na taj način Apelacioni odjel Suda BiH je postao i prvostepni i drugostepeni sud u navedenoj pravnoj stvari, te istakao da protiv odluke Apelacionog suda ne postoji redovno pravno sredstvo i jedino je moguće podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. Zbog toga, a da ne bi došlo do nastupanja nenadoknadive štete za apelanta, apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji..
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: „Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“
8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora u vremenu od šest mjeseci, te da je, Sud BiH, na osnovu člana 132. stav 5. u vezi sa članom 131. stav 1. tačka 2. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera («Službeni glasnik BiH» broj 12/10), odložio apelantu početak izdržavanja kazne zatvora u vremenu od tri mjeseca i dao vrlo detaljne razloge za takvo odlučenje.
10. Uvažavajući kao nesporno da izdržavanje kazne zatvora za apelanta predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavni sud posebno uzima u obzir činjenicu da je prethodno redovni sud podrobno razmatrao apelantov zahtjev za odgodu izvršenja kazne i nije našao opravdanim njeno odgađanje u vremenu dužem od tri mjeseca, te također ne nalazi dodatne ili različite argumente za svoju drugačiju odluku. Stoga i Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje kazne smatra neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović