Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1097/08 (B. Š.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1097/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1097/08, rješavajući apelaciju Bogdana Šarca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bogdana Šarca podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihaću broj 001-0-Gž- 06-001720 od 19. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bogadan Šarac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Momir Raduolović advokat iz Bijeljine, podnio je 8. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonlni sud) broj 001-0-Gž-06-001720 od 19. februara 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-Dn-06- 001557 od 13. novembra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za upis vlasništva nad nekretninama upisanim u zemljišno knjižnom ulošku broj 79 (sada elektronski zemljišno knjižni uložak broj 14) KO Ribić i to na parcelama označenim kao k.č. broj 388/87 i k.č. broj 388/89, a na osnovu ugovora o razmjeni nekretnina broj Ov:2040/71. Istim rješenjem naloženo je da se izvrši upis zabilježbe odbijenog zahtjeva u B listu u koloni upisi zemljišno knjižnog uloška broj 14 KO Ribić.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-001720 od 19. februara 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda broj 017- 0-Dn-06-001557 od 13. novembra 2006. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeno rješenje doneseno 13. novembra 2006. godine, a da je žalba na ovo rješenje uložena 7. decembra 2006. godine, te da je zadnj dan roka za žalbu bio 5. decembar 2006. godine. Naime, apelant je prvostepeno rješenje primio 20. novembra 2006. godine, pa je prema tome žalba apelanta neblagovremena jer je uložena poslije zakonskog roka od 15 dana u smislu člana 18. Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da apelant nije izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, u roku od 15 dana od prijema istog, dakle nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. Naime, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović