Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1401/08 (M. M.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1401/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1401/08, rješavajući apelaciju Momčila Marijanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Marijanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000647 od 21. februara 2008.

godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000857 od 21. februara 2008. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo broj Gž-1320/05 od 31. januara 2006.

godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo broj Gž-1467/04 od 30.

januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Momčilo Marijanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio 14. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev- 07-000647 od 21. februara 2008. godine, presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000857 od 21. februara 2008. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1320/05 od 31. januara 2006. godine i presude Kantonalanog suda broj Gž-1467/04 od 30. januara 2006. godine.

a) Činjenice u vezi postupka radi isplate kamata

2. Presudom Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-616/04-B od 14. februara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1320/05 od 31. januara 2006. godine, obavezana je GIK "Hidrogradnja" Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 4.000,00 USD za period od 1. aprila 1992. godine do 31. marta 2001. godine, te na iznos daljih 4.000,00 USD za period od 1. aprila 1992. godine pa do 30. aprila 2001. godine, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos ovih kamata uz naknadu troškova postupka.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 070-0-Rev-07-000647 od 21. februara 2008. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Naime, u konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva je isplata kamate kao glavnog zahtjeva kojeg tužitelj nije novčano odredio, pa u takvim procesnim okolnostima to znači da vrijednost predmeta spora nije označena preko iznosa iz člana 237. stav 2. ZPP. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

b) Činjenice u odnosu na radni spor okončan presudom Vrhovnog suda broj 070-0- Rev-07-000857 od 21. februara 2008. godine

4. Presudom Općinskog suda broj Pr 3951/01 od 20. februara 2004. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta i tuženi poslodavac obavezan da apelantu isplati potraživanja iz radnog odnosa bliže označena u dispozitivu presude.

5. Presudom Kasntonalnog suda broj Gž-1467/04 od 30. januara 2006. godine žalba tuženog je uvažena, prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtjev apelanta odbijen u cjelosti.

6. Vrhovni sud je presudom broj 070-0-Rev-07-000857 od 21. februara 2008. godine odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv drugostepene presude.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

a) U vezi postupka radi isplate kamata

10. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000647 od 21. februara 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-1320/05 od 31. januara 2006. godine.

11. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj Gž-1320/05 od 31. januara 2006. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud odlučio po reviziji rješenjem broj 070-0-Rev-07-000647 od 21. februara 2008. godine, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

b) U odnosu na postupak okončan presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07- 000857 od 21. februara 2008. godine

12. S obzirom na to da je punomoćnici apelanta 12. marta 2008. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000857 od 21. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je, također zaključio da je apelacija i u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1401/08 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio