Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1427/10 (T. M.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1427/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1427/10, rješavajući apelaciju Tanasija Milosavljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tanasija Milosavljevića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Sarajevo broj 09 0 U 003348 09 U od 6. aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tanasija Milosavljevića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 09 0 U 003348 09 Uvp2 od 14. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tanasije Milosavljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 22. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 003348 09 Uvp2 od 14. januara 2010. godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 003348 09 U od 6. aprila 2009. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 003348 09 U od 6. aprila 2009. godine odbijena je apelantova tužba kojom je pokrenuo upravni postupak protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 01/1-1061204399 od 16. decembra 2008. godine.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 003348 09 Uvp2 od 14. januara 2010. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 003348 09 U od 6. aprila 2009. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da je Kantonalni sud, nakon provedenog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primjenio zakon, te donio pravilnu i zakonitu odluku zbog čega apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda nije moglo biti udovoljeno.
4. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 003348 09 U od 6. aprila 2009. godine
6. Ustavni sud je na temelju stanja u spisu utvrdio da je osporena presuda Kantonalnog suda broj 09 0 U 003348 09 U od 6. aprila 2009. godine apelantu dostavljena 17. aprila 2009. godine. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. aprila 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 09 0 U 003348 09 Uvp2 od 14. januara 2010. godine
7. Apelant se žali i na presudu Vrhovnog suda broj 09 0 U 003348 09 Uvp2 od 14. januara 2010. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 003348 09 U od 6. aprila 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je prvo potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije.
8. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, budući da u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana
13. Europske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović