Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1429/10 (S. Z.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1429/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1429/10, rješavajući apelaciju Samira Zukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Zukića podnesena protiv presude presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Uvl-07-000001 od 8. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Zukića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000540 od 24. decembra 2009.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Samir Zukić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnio je 22. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000540 od 24. decembra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Uvl-07-000001 od 8. oktobra 2007. godine.
2. Zaključkom Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 06/VI-25-130/2005 od 10. avgusta 2005. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za povrat u posjed stana u ulici Vukovarska broj 3. u Mostaru. Rješenjem Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-09-04-25-115/05 od 13. aprila 2006. godine poništeno je rješenje Odjela od 10. avgusta 2005. godine i potvrđeno da je apalant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i naloženo privremenom korisniku T.B. da iseli iz predmetnog stana.
3. Odlučujući po prijedlogu privremenog korisnika T.B. za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva od 13. aprila 2006. godine, Ministarstvo je rješenjem broj UP-09-04-25- 115/05 od 5. septembra 2006. godine udovoljilo predmetnom prijedlogu i poništilo rješenje ovog organa isti broj od 13. aprila 2006. godine, a apelantu nije priznalo stanarsko prava na predmetnom stanu. U obrazloženju, Ministarstvo je navelo da je u ponovljenom postupku utvrđeno da apelant ne ispunjava zakonom propisane uslove za povrat predmetnog stana u posjed, na kojem je nosilac stanarskog prava bio njegov otac H.Z., iz razloga što apelant nije bio člana porodičnog domaćinstva u skladu sa odredbom člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima, jer je u periodu od 1. do 15. aprila 1991. godine sa suprugom imao prebivalište u Jablanici, a potom u Sarajevu.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Uvl-07-000001 od 8. oktobra 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 5. septembra 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da je drugostepeni upravni organ potpuno i dovoljno sigurno utvrdio odlučne činjenice, te pravilno tumačio odlučne činjenice i za svoju odluku dao valjane i potpune razloge. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu presude.
5. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000540 od 24. decembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 8. oktobra 2007. godine.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 007-0-Uvl-07-000001 od 8. oktobra 2007. godine
8. S obzirom na to da je apelantu 19. oktobra 2010. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Uvl-07-000001 od 8. oktobra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. aprila 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu neblagovremena, odnosno da je podnesena nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 8. oktobra 2007. godine.
U odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000540 od 24. decembra 2009. godine
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000540 od 24. decembra 2009. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 007-0-Uvl-07-000001 od 8. oktobra 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno prispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelanta za povrat u posjed predmetnog stana u posjed, ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno prispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović