Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1480/08 (M. K.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1480/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1480/08, rješavajući apelaciju Mire Katića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Katića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-
000 130 od 27. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione personaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miro Katić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 21. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 130 od 27. februara 2008. godine.
2. Iz dokumentacije iz spisa predmeta proizilazi da rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 05/2-126-200 od 15. aprila 2003. godine, potvrđenim rješenjem tuženog isti broj od 12. augusta 2003. godine, apelantu prestao radni odnos kod tuženog zbog neizdavanja certifikata za vršenje policijske dužnosti od strane komesara IPTF-a.
3. Apelant je pokrenuo parnični postupak pred Osnovni sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi poništenja rješenja tuženog br. 05/2-126-200 od 15. aprila 2003. godine i 12. augusta 2003. godine, te vraćanja na posao.
4. Presudom Osnovnog suda broj RS-316/03 od 12. januara 2004. godine, usvojen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta i obavezan tuženi da ga vrai na radno mjesto i isplati mu plate u mjesečnom iznosu u visini od 602,00 KM počev od 12. auguatsa 2003. godine pa do dana povratka na posao sa zakonskom zateznom kamatom uz troškove parničnog postupka.
5. Presudom Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-54/04 od 28. novembra 2005. godine, žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom.
6. Obrazlažući presudu Okružni sud je naveo da su u Bosni i Hercegovini Međunarodne policijske snage nadležne za "Certifikaciju" radnika tuženog i čije odluke su obavezujuće zbog čega ne može biti odgovoran domaći organ u ovom slučaju tuženi, jer je odlukom inostranog organa apelant ostao bez radnog odnosa. Takođe, taj sud je istakao da je sporno rješenje poslodavca o prestanku radnog odnosa apelantu deklaratorne prirode i kao takvo nije nezakonito, jer se njime samo formalnopravno utvrđuje prestanak radnog odnosa koji je već prestao oduzimanjem certifikata, odnosno Odlukom IPTF-a, koja je konačna i izvršna i koja ne podliježe preduzimanju dodatnih proceduralnih mjera.
7. Presudom Vrhovnog suda 118-0-Rev-06-000 130 od 27. februara 2008. godine odbijena je kao neosnovana revizija apelanta podnesena protiv drugostepene presude Okružnog suda broj Ž-
54/04 od 28. novembra 2005. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je konstatovao da je drugostepeni sud dao valjane i odlučne razloge koje je u cjelosti prihvatio i ovaj sud. Vrhovni sud je istakao da je članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 18/99), propisano, da radniku, kome je u skladu sa sa odredbama ovog zakona, oduzet certifikat za rad, prestaje radni odnos. Obzirom na navedeno Vrhovni sud je zaključio da je osnov za prestanak radnog odnosa činjenica da apelant nije dobio certifikat za rad IPTF što je razlog za prestanka radnog odnosa apelanta iz naprijed navedene odredbe člana 14.
8. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava i to pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 17. i 18. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povreda člana 39. Ustava Republike Srpske.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“
10. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda 118-0-Rev-06-000 130 od 27. februara 2008. godine, koja je donesena na osnovu akata komesara IPTF-a e, donesenih u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te smatra da su mu tom odlukom povrijeđena ustavna prava i prava iz drugih međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima. U vezi sa tim, Ustavni sud sud podsjeća da je je u predmetu AP-496/09 odlučivao o istom pravnom pitanju i donio odluku kojom je apelaciju podnesenu protiv odluka redovnih sudova donesenih na temelju akta komesara IPTF-a odbacio kao ratione personae inkopaktibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, zaključivši da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za odluku komesara IPTF-a, koju je donio u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
11. Razlozi navedeni u odluci AP-496/09 od 11. februara 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ) u cjelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija ratione personae inkopaktibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović