Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1581/10 (Z. P.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1581/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1581/10, rješavajući apelaciju Zaima Perče, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaima Perče podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-U-07-000 147 od 6. augusta 2007. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona broj 12-23-271/05 od 20. februara 2007. godine i rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove općine Zenica broj 03-23-12-1094/04 od 4. jula 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaima Perče podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000128 od 10. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zaim Perčo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 4. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000128 od 10. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-
0-U-07-000 147 od 6. augusta 2007. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12- 23-271/05 od 20. februara 2007. godine i rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23-12-1094/04 od 4. jula 2005. godine.
2. Rješenjem Službe broj 03-23-12-1094/04 od 4. jula 2005. godine usvojena je Odluka Komisije za kontrolu zaključenih i obnovljenih ugovora o korištenju stana broj 441/02 od 12. maja 2003. godine i naloženo je apelantu da mora od lica i stvari isprazniti stan u Zenici, Crkvice broj 39C/IV-19 i staviti ga na raspolaganje Službi.
3. Rješenjem Ministarstva broj 12-23-271/05 od 20. februara 2007. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena na rješenje Službe broj 03-23-12-1094/04 od 4. jula 2005. godine, kao neosnovana.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-U-07-000 147 od 6. augusta 2007. godine odbijena je kao neosnovana tužba, koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-271/05 od 20. februara 2007. godine.
5. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-
07-000 147 od 6. augusta 2007. godine, koji je Vrhovni sud odbio presudom broj 070-0-Uvp-08-
000128 od 10. marta 2010. godine.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 004-0-U-07-000 147 od 6. augusta 2007. godine
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 004-0-U-07-000 147 od 6. augusta 2007. godine, obzirom da je Vrhovni sud donio presudu broj 070-0-Uvp-08-000128 od 10. marta 2010. godine po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-07-000 147 od 6. augusta 2007. godine, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda broj 004-0-U-07-
000 147 od 6. augusta 2007. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.b. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000128 od 10. marta 2010. godine
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000128 od 10. marta 2010. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-07-000 147 od 6. augusta 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao ni o pravu na imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena neblagovremeno, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović