Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1666/10 (E. H.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1666/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1666/10, rješavajući apelaciju Emine Hasanbašić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emine Hasanbašić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 118-0-Uvp-08-000093 od 4. februara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Emina Hasanbašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijela je 7. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000093 od 4. februara 2010. godine.

2. Rješenjem Službe za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05- 02/I-2-PS-23-650/98-v-1027/98 od 20. juna 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12/01-1-23-736/99 od 24. augusta 2007. godine utvrđeno je da će rješenje Službe po pravosnažnosti zamjeniti ugovor o korištenju stana pobliže označenog u navedenom rješenju, zaključen između A.B. i Općine Tuzla. U tački III navedenog rješenja odlučeno je da će se o pravima apelantice, koja se nalazi u posjedu stana, odlučivati nakon pravosnažnosti rješenja, odnosno postupka na sudu a u kojemu će se utvrditi pravna valjanost ugovora o otkupu stana koji je apelantica zaključila sa ranijim vlasnikom stana.

3. Kantonalni sud Tuzla je presudom broj 003-0-U-07-000419 od od 31. januara 2008. godine odbio kao neosnovanu tužbu kojom je apelantica pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj 12/01-1-23-736/99 od 24. augusta 2007. godine uz obraloženje da su organi uprave tokom postupka pravilno i potpuno utvrdili sve odlučne činjenice i na takvo činjenično stanje pravilno primjenili zakon, zbog čega apelanticinim tužbenim navodima nije bilo moguće udovoljiti.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000093 od 4. februara 2010. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 003- 0-U-07-000419 od od 31. januara 2008. godine.

5. Apelantica smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njena prava iz člana II/3. e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08- 000093 od 4. februara 2010. godine kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda broj 003-0-U-07-000419 od od 31. januara 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno prispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelanta ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno prispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravima apelantice iz člana II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Europske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1666/10 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio