Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2000/08 (P. S.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2000/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2000/08, rješavajući apelaciju Predraga Spreme, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Spreme podnesena protiv drugog stava rješenja Kantonalnog suda Mostar broj 07 0 U 001509 08 U od 4. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Spremo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Miro Kebo i Semir Guzin advokati iz Mostara, podnio je 3. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 001509 08 U od 4. juna 2008. godine.

2. Rješenjem Agencije za pružanje finansijskih, informatičkih i posredničkih usluga d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: Agencija) broj 1398-2007 od 19. septembra 2007. godine, odbijen je zahtjev apelanta za verifikaciju potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponovane kod Jugobanke/Union banka, filijala Mostar.

3. Rješavajući po žalbi apelanta, Komisija za verifikaciju računa stare devizne štednje je donijela rješenje broj 09-14-4426/07 od 14. februara 2008. godine kojim je žalba protiv rješenja Agencije broj 1398-2007 od 19. septembra 2007. godine, odbijena kao neosnovana.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 001509 08 U od 4. juna 2008. godine, tužba apelanta je odbačena. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUS) kojom je propisano da će nadležni sud rješenjem tužbu odbaciti ako utvrdi da je tužba podnesena od neovlaštene oosobe. S tim u vezi ukazano je i na odredbu člana 309. stav 1. Zakona o praničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje i u upravnim sporovima u skladu sa članom 55. ZUS-a, po kojoj je punomoćnik dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć, što u konkretnom slučaju znači uz tužbu. Nadalje je navedeno da obzirom da je u tužbi navedeno da će apelanta u ovom upravnom sporu zastupati punomoćnici Miro Kebo i Semir Guzin advokati iz Mostara, a uz tužbu je priložena punomoć kojom je Slavka Sabljić ovlastila navedene punomoćnike da je zastupaju, ali nije navela u kojem predmetu i pred kojim sudom, te kako apelant kao tužitelj nije priložio punomoć to je dopisom suda od 9. aprila 2008. godine od navedenih punomoćnika zatraženo da u roku od 7 dana dostave urednu punomoć za zastupanje. Navedeno je da su isti dostavili podnesak 16. aprila 2008. godine i punomoć od 12. jula 2007. godine kojom je apelant ovlastio Slavku Sabljić da u "u njegovo ime može izvršiti verifikaciju stare devizne štednje Jugobanke, te sve transakcije u vezi predavanja i preuzimanja novca". Međutim, pri ocjeni valjanosti date punomoći Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 307. ZPP kojom je propisano da ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za prenošenje punomoći na drugu osobu, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova. Obzirom da u konkretnom slučaju u navedenoj punomoći apelant nije ovlastio Slavku Sabljić da u slučaju spriječenosti odredi bilo koju drugu osobu niti se iz punomoći može zaključiti da je ista advokat, te neovisno od činjenice eventualnog srodstva sa apelantom, Kantonalni sud je zaključio da ista nije mogla ovlstiti kao punomoćnike Miru Kebu i Semira Guzina advokate iz Mostara. Kantonalni sud je iz navedeih razloga tužbu odbacio kao podnesenu od neovlaštene osobe u smislu člana 2. stav 1. ZUS-a, obzirom da navedeni punomoćnici nisu imali urednu punomoć za zastupanje.

5. Apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercgovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na odluku Kantonalnog suda broj 07 0 U 001509 08 U od 4. juna 2008. godine kojom je odbačena tužba apelanta. U toku postupka pred Kantonalnim sudom ovaj sud je utvrdio da je tužba podnesena od neovlaštene osobe u smislu člana 2. stav 1. ZUS-a. Dakle, apelant osporava jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o apelantovim pravima i obavezama već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H. v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Kantonalnim sudom nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, budući da se pred ovim sudom raspravaljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena osporena odluka nije bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji apelant osporava nije raspravljalo ni o apelantovoj imovini, pa je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2000/08 (P. S.) | Sudska praksa | Aktio