Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2972/10 (Opština Rudo)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Javna funkcija
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2972/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-2972/10, rješavajući apelaciju Milka Čolakovića i Vitomira Ćirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Opštine Rudo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 000395 09 Uvp od 26. aprila 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Opština Rudo koju zastupaju Milko Čolaković, u svojstvu načelnika opštine Rudo i Vitomir Ćirović, u svojstvu zamjenika načelnika opštine Rudo (u daljnjem tekstu: apelant), podnijela je 15. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 U 000395 09 Uvp od 26. aprila 2010. godine. Apelant je podneskom od 4. oktobra 2010. godine zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje predmetne presude Vrhovnog suda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Skupština opštine Rudo (u daljnjem tekstu: Skupština opštine) je 11. maja 2009. godine donijela Odluku broj 01-023-77/09 o poništenju svoje Odluke broj 01-023-110/08 od 26. novembra 2008. godine, kojom je na funkciju zamjenika načelnika opštine Rudo izabran Velibor Ćirović (u daljnjem tekstu: V.Ć.).

3. U obrazloženju odluke je navedeno da nisu bili ispunjeni zakonski uslovi za imenovanje navedenog lica na predmetnu funkciju, s obzirom da načelnik opštine Rudo nije dao prijedlog za imenovanje tog lica, kako je to predviđeno članom 41. Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske, broj 101/04, 42/05 i 118/05; u daljnjem tekstu: Zakon o lokalnoj samoupravi) i članom 52. stav 2. Statuta Opštine Rudo. U skladu sa tim, odlučeno je kao u dispozitivu odluke shodno članu 87. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi.

4. Istoga dana, odnosno 11. maja 2009. godine, Skupština opštine je donijela Odluku broj 01-

023-78/09, kojom je na funkciju zamjenika načelnika opštine Rudo imenovan Vitomir Ćirović.

5. V.Ć. je podnio tužbu Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) protiv Odluke Skupštine opštine broj 01-023-77/09 od 11. maja 2009. godine o poništenju Odluke o njegovom izboru na funkciju zamjenika načelnika opštine Rudo. Okružni sud je Presudom broj 14 0 U 000395 09 U od 30. septembra 2009. godine odbio tužbu kao neosnovanu.

6. Okružni sud je konstatovao da je osporenom odukom pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primjenjeno materijalno pravo, o čemu su dati jasni i valjani razlozi, koje je kao takve i prihvatio. Takođe, ocijenio je da su neosnovani navodi V.Ć. da je osporena odluka nezakonita i protivna pozitivnim propisima, kao i da u konkretnom slučaju nije postojao niti jedan razlog za oglašavanje predmetne odluke ništavom iz čl. 252. i 253. Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), te je zaključio je da iz svega navedenog u predmetnoj presudi proizilazi da su u konkretnom slučaju neosporno postojali propisani uslovi ništavosti odluke iz čl. 252. i 253. ZUP-a.

7. Rješavajući o zahtjevu V.Ć. za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 14 0 U 000395 09 U od 30. septembra 2009. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 14 0 U 000395 09 Uvp od 26. aprila 2010. godine, kojom je uvažio zahtjev i preinačio navedenu presudu tako što je poništio osporeni akt.

8. Vrhovni sud je u obrazloženju svoje presude citirao odredbu člana 252. ZUP-a. Nadalje, primjetio je da Okružni sud, pozivajući se na navedenu odredbu, nije konkretizovao koji razlog ništavosti smatra da je postojao u odluci o izboru V.Ć. na funkciju zamjenika načelnika opštine. Međutim, ukoliko je pri tome mislio na nedostatak prijedloga načelnika opštine za donošenje takve odluke, istakao je da je neophodno da se ima u vidu da je načelnik opštine aktom predsjednika Skupštine opštine pozvan da do 25. novembra 2008. godine dostavi prijedlog za imenovanje svog zamjenika, uz upozorenje da je konstitutivna sjednica te skupštine zakazana za 26. novembar 2008. godine. Nadalje, konstatovao je da iz zapisnika sa te sjednice proizilazi da je na dnevnom redu sjednice bio i izbor zamjenika načelnika opštine. Polazeći od takvog činjeničnog stanja i uz činjenicu da u predmetnom zapisniku nema podataka o tome da se načelnik opštine usprotivio takvoj odluci, Vrhovni sud je zaključio da je načelnik opštine prećutno pristao da se V.Ć. izabere na mjesto njegovog zamjenika i da iz tog razloga otpada razlog ništavosti te odluke iz odredbe člana 252. tačke 4. ZUP-a. Takođe, utvrdio da je načelnik opštine propustio da podnese zahtjev resornom ministarstvu da izvrši kontrolu zakonitosti te odluke u roku od 30 dana iz člana 85. stav 3. Zakona o lokalnoj samoupravi, čime je otpala pravna mogućnost da se ona ospori, s obzirom se takav zahtjev podnosi u roku od 30 dana od dana usvajanja akta čija se zakonitost osporava, a ne od dana njegove dostave načelniku jedinice lokalne samouprave. Pored toga, Vrhovni sud je istakao da treba imati u vidu i činjenicu da je načelnik opštine bio prisutan sjednici Skupštine opštine na kojoj je sporna odluka donesena, iz čega slijedi da je za nju odmah i saznao.

9. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, žali se da je Vrhovni sud osporenom odlukom pogrešno i paušalno primjenio odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi na njegovu štetu, odnosno navode da je primjena zakona u konkrenom slučaju bila pogrešna, proizvoljna i diskriminatorska, zbog čega sudski postupak u cjelini nije bio pravilan niti pravičan. Nadalje, navodi da obrazloženje osporene presude „nije ni razložno ni logično“ jer se zasniva na subjektivnom ubjeđenju, a ne na objektivnim činjenicama koje je utvrdio Okružni sud. Takođe, smatra da se u konkretnom slučaju radi o sporu u vezi sa pravima iz radnog odnosa.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud podsjeća da kao opšte pravilo člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.

12. U konkretnom slučaju radi se o žalbi apelanta na navodne povrede prava na pravično suđenje u postupku pokrenutom radi poništenja odluke kojom je na funkciju zamjenika načelnika opštine Rudo izabran V.Ć. U vezi sa tim, Ustavni sud naglašava da praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj dio aplikacije inkopatibilan rationae materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu oko prava na imenovanje na javnu funkciju, koje shodno navedenom ne potpada pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantata za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2972/10 (Opština Rudo) | Sudska praksa | Aktio