Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3359/10 (S. A.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Upravni spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3359/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3359/10, rješavajući apelaciju Slobodana Avlijaša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Avlijaša podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 14 0 U 000392 10 Uvp od 25. maja 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Avlijaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 3. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 14 0 U 000392 10 Uvp od 25. maja 2010. godine. Istovremeno u apelaciji, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se obustavio izvršni postupak Opštine Trnovo, kao tražioca izvršenja, protiv apelanta, kao izvršenika, radi naplate duga, određeno rješenjem Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje Istočno Sarajevo, broj 89 I I 016539 10 I od 11. marta 2010. godine.
2. Rješenjem Skupštine opštine Trnovo (u daljnjem tekstu: Skupština), broj 01-475-38/08 od 2. jula 2009. godine, utvrđeno je pravo vlasništva na građevinskom zemljištu u apelantovu korist, kao graditelja dograđene zgrade izgrađene na tom zemljištu, obavezan apelant da plati naknadu za zemljište, sve bliže precizirano u rješenju, te određeno da će na predmetnom zemljištu, po pravosnažnosti, Zemljišnoknjižni ured Osnovnog suda Sokolac izvršiti uknjižba prava vlasništva u apelantovu korist i izvršiti brisanje državne svojine i ranijih upisa na tom zemljištu.
3. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 14 0 U 000392 09 U od 8. decembra 2009. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Skupštine.
4. Presudom Vrhovnog suda, broj 14 0 U 000392 10 Uvp od 25. maja 2010. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda.
5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na presudu Vrhovnog suda, broj 14 0 U 000392 10 Uvp od 25. maja 2010. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda, broj 14 0 U 000392 09 U od 8. decembra 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za preispitivanje osporene presude Okružnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav
1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom.
8. Budući da se u apelaciji navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud konstatira da je o ovom pravu odlučeno presudom Okružnog suda, broj 14 0 U 000392 09 U od 8. decembra 2009. godine, a koja predstavlja odluku o meritumu apelantovog zahtjeva. Stoga je nesporno da se odlukom koja je predmet ove apelacije nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu, te slijedi da su apelantovi navodi o povredi ovog prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović