Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3662/10 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3662/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3662/10, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 012397 10 Rsz od 11. avgusta 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo, podnio je 24. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 012397 10 Rsz od 11. avgusta 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Rs 012397 06 Rs od 8. aprila 2010. godine,apelant je obavezan da tužiteljima D.B., S.E., Dž.M. i A.Ž. (u daljnjem tekstu: tužiteljic) isplati određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa (manje isplaćene naknade po osnovu ishrane, uvećanja plaća za rad u dane praznika, uvećanja za rad noću, uvećanja za prekovremeni rad, neisplaćene i manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora-regresa i troškova prevoza) za periode navedene u izreci presude, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.257,33 KM, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetnom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim su potraživali isplatu određenih novčanih iznosa na ime povećanja plate za rad subotom i nedeljom za period naveden u izreci te presude. Pored toga, predmetnom presudom naloženo je apelantu da putem nadležnog Federalnog zavoda PIO/MIO na ime tužitelja uplati doprinose iz plate i na platu u iznosima i za periode navedene u izreci presude, te da tom zavodu dostavi potrebne podatke za ostvarivanje prava iz PIO osiguranja, a naročito obrazac M-4.
3. Rješavajući povodom žalbi koje su protiv Presude Općinskog suda podnijeli apelant i tužitelji, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 Rs 012397 10 Rsz od 11. avgusta 2010. godine, kojom je prvostepenu presudu ukinuo u dijelu u kojem je za tužitelja Dž.M utvrđena naknada po osnovu ishrane, te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena, a žalbe apelanta i tužitelja odbijene kao neosnovane.
4. Iz dokumentacije i informacija kojima Ustavni sud raspolaže, proizilazi da su tužitelji izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda. Apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da li je postupak povodom izjavljene revizije okončan.
5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Ustavni sud primjećuje da je osporenom presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 012397 10 Rsz od 11. avgusta 2010. godine, prvostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem je za tužitelja Dž.M.utvrđena naknada po osnovu ishrane, te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.
9. S obzirom da je postupak o predmetu apelacije u jednom dijelu u toku pred prvostepenim sudom, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u tom dijelu preuranjena.
10. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je postupak o predmetu apelacije u drugom dijelu u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
11. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija i u tom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović