Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3889/10 (A. P.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3889/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3889/10, rješavajući apelaciju Amira Pilava, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Pilava podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-37/10 od 27.

augusta 2010. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž- 39/09 od 18. marta 2010. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj P-569/07 od 19. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-37/10 od 27. augusta 2010. godine, presude Sud BiH broj Gž-39/09 od 18. marta 2010. godine i rješenja Suda BiH broj P-569/07 od 19. februara 2009. godine.

2. Rješenjem Suda BiH broj P-569/07 od 19. februara 2009. godine koje je potvrđeno presudom Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj Gž-39/09 od 18. marta 2010. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba protiv Bosne i Hercegovine, Ministarstva pravde (u daljnjem tekstu: tužena) radi utvrđenja broja dana neiskorištenog godišnjeg odmora te je obavezan apelant tuženoj nadoknaditi troškove postupka.

3. Apelant je protiv presude Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj Gž-39/09 od 18. marta 2010. godine izjavio reviziju, koja je rješenjem Revizijskog vijeća Suda BiH broj Rev-37/10 od 27. augusta 2010. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Revizijsko vijeće Suda BiH je navelo da je odredbom člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 36/04) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Revizijsko vijeće Suda BiH je konstatovalo da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus propisan članom 204. stav. 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH izjavio reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Revizijskog vijeća Suda BiH, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj Gž-39/09 od 18. marta 2010. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH, s obzirom da je odluka Revizijskog vijeća Suda BiH donesena 27. augusta 2010. godine, pa se podrazumjeva da je apelant osporenu presudu Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3889/10 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio