Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3982/10 (D. S. i P. S.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3982/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3982/10, rješavajući apelaciju Davora Spaića i Peđe Spaića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Davora Spaića i Peđe Spaića podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda Banja Luka broj 66-0-Reg-10-000 100 Pž od 28. juna 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Davor Spaić i Peđa Spaić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Midhat H. Kočo advokat iz Sarajeva, podnijeli su 11. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 66-0-Reg-10-000 100 Pž od 28. juna 2010. godine. Istovremeno, apelant je podnio i zahtjev za određivanje privremene mjere u kojem je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru «kojom će naložiti registru pravnih subjekata Okružnog privrednog suda Istočno Sarajevo da u registraskom ulošku broj 1-2195 subjekta upisa "Alpine rudnik krečnjaka Lapišnica" d.o.o. Istočno Sarajevo izvrši brisanje lica ovlaštenog za zastupanje Ivice Borošak te dosljedno tome uspostavi pređašnje stanje sa ranije ovlaštenim za zastupanje Peđom Spaićem do okončanja postupka po apelaciji ili donošenja nove pravomoćne odluke o ovoj činjenici».

2. Rješenjem Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 089-0-Reg-10-000 162 od 23. aprila 2010. godine usvojen je zahtjev predlagača "Alpina rudnik krečanja Lapišnica" d.o.o. Istočno Sarajevo za upis u sudski registar lica promjene lica ovlaštenog za zastupanje i predstavljanje predlagača u osobi Ivice Borošak umjesto apelanta Peđe Spaića kao dosadašnjeg direktora.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 089-0-REG-10-000 162 od 20. maja 2010. godine, odbačen je kao nedozvoljen zahtjev za ispravku prijevremeno izvršenog upisa uz obrazloženje da kako se u konkretnom slučaju ne može primjeniti odredbe člana 18. Zakona o vanparničnom postupku na koju se pozvao podnosilac zahtjeva, te primjenjujući odredbe Zakona o praničnom postupku sud je našao da se radi o svojevrsnoj mjeri obezbjeđenja koju predlagatelj može ostvariti u parničnom posrtupku, te je Registarski sud shodno odredbama čl. 27., 198., 199., 200. i 268. Zakona o praničnom postupku našao da je zahtjev nedozvoljen.

4. Odlučujući po žalbi Nade Spajić, direktora osnivača i zainteresovanog lica, rješenjem Višeg privrednog suda broj 66-0-Reg-10-000 100 Pž od 28. juna 2010. godine, žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda broj 089-0-Reg-10-000 162 od 23. aprila 2010. godine je odbačena kao nedozvoljena, a žalba izjavljena protiv rješenja Okružnog privrednog suda broj 089-0-REG-10-000 162 od 20. maja 2010. godine je odbijena kao neosnovana, a osporeno rješenje potvrđeno.

5. Apelanti navode da su kao zakonski nasljednici Nade Spajić, koja je preminula 6. augusta 2010. godine, podnijeli apelaciju Ustavnom sudu smatrajući da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom da apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem, u postupku upisa u sudski registar promjene lica ovlaštenog za zastupanje, povrijeđen pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na slučaj apelanata.

8. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na slučaj apelanta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku upisa u sudski registar promjene lica ovlaštenog za zastupanje, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Također, apelanti se žale da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje kako se osporenim rješenjima nije odlučivalo o postojanju zakonskih uslova za upis u sudski registar, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3982/10 (D. S. i P. S.) | Sudska praksa | Aktio