Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4242/10 (B. D.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4242/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4242/10, rješavajući apelaciju Boška Davidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boška Davidovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 I 004179 09 Gz od 11. juna 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 I 004179 08 I od 3. jula 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Boško Davidović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je 29. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 I 004179 09 Gz od 11. juna 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 I 004179 08 I od 3. jula 2008. godine.
2. Apelant je 3. marta 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Alfa Mi“ Metaloprerađivačka industrija d.o.o. Živinice po osnovu rješenja Ministarstva za rad i socijalnu politiku Tuzlanskog kantona-Kantonalna komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) broj 09/4-34-8789/00-II od 2. jula 2007. godine, koje je postalo pravosnažno i izvršno 3. januara 2008. godine, u pravnoj stvari uspostave radno-pravnog statusa. Rješenjem Općinskog suda 33 0 I 004179 08 I od 10. marta 2008. godine usvojen je apelantov prijedlog za izvršenje. Izvršenik je podnio prigovor protiv rješenja Općinskog suda od 10. marta 2008. godine.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 I 004179 08 I od 3. jula 2008. godine, koje je potvđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 I 004179 09 Gz od 11. juna 2010. godine, usvojen je prigovor izvršenika podnesen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 10. marta 2008. godine, apelantov prijedlog za izvršenje rješenja Kantonalne komisije odbačen kao neblagovremen, izvršni postupak obustavljen u cjelosti i ukinute provedene radnje. U obrazloženju je navedeno da je apelantov prijedlog od 3. marta 2008. godine za izvršenje rješenja Kantonalne komisije podnesen nakon proteka zakonskog roka od 30 dana iz člana 215. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, koji je prekluzivne prirode i o kojem sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostepeni sud je zaključio da je apelant propustio u roku od 3. januara do 3. februara 2008. godine podnijeti predmetni prijedlog za izvršenje, te je podnošenjem istog 3. marta 2008. godine zakasnio punih trideset dana, imajući u vidu da je predmetno rješenje Kantonalne komisije postalo pravosnažno i izvršno 3. januara 2008. godine. S obzirom na navedeno, prvostepeni sud je odlučio kao u dispozitivu prvostepenog rješenja, potvrđenog drugostepenim rješenjem Kantonalnog suda.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je, također, naveo povredu prava na rad.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je 3. marta 2008. godine podnio prijedlog za izvršenje rješenja Kantonalne komisije broj 09/4-34-8789/00-II od 2. jula 2007. godine, koje je postalo pravosnažno i izvršno 1. januara 2008. godine. Apelantov prijedlog je odbačen kao neblagovremen rješenjem Općinskog suda broj 33 0 I 004179 08 I od 3. jula 2008. godine, koje je Kantonalni sud potvrdio rješenjem broj 33 0 I 004179 09 Gz od 11. juna 2010. godine.
8. Ustavni sud zapaža da Općinski i Kantonalni sud sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog prijedloga za izvršenje, već je njegov prijedlog odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti prijedloga za izvršenje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti prijedlog za izvršenje ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja prijedloga za izvršenje, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem prijedloga za izvršenje Općinskom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio prijedlog za izvršenje, na temelju kojeg redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović