Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4397/10 (D. P.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4397/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4397/10, rješavajući apelaciju Dragice Prikrilj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Prikrilj podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-08-000 151 od 12. maja 2008. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-P-06-000 035 od 18. februara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Prikrilj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Tomislav Zelić, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 11. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-08-

000 151 od 12. maja 2008. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-P-06-000 035 od 18. februara 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 063-0-P-06-000 035 od 18. februara 2008. godine, potvrđenom Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 151 od 12. maja 2008. godine, utvrđeno je da je apelantica suvlasnica sa dijelom ¼ nekretnina pobliže opisanih u dispozitivu te presude, pa je shodno tome naloženo tuženom I.P. da joj izda ispravu podobnu za uknjižbu njenih vlasničkih prava na tim nekretninama, te je određeno da će u protivnom takvu ispravu zamjeniti predmetna presuda. Takođe, predmetnom presudom je tuženi je obavezan da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.789,50 KM, dok je odbijen višak apelanticinog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog.

3. Odlučujući o revizijama koje su apelantica i tuženi izjavili protiv presude Kantonalnog suda, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine, kojim je revizije odbacio kao nedopuštene.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, navedeno je da je apelantica u tužbi podnesenoj 17. oktobra 1996. godine vrijednost predmeta spora označila u iznosu od 18.000,00 kuna, te da je u skladu sa navedenim određenjem visine vrijednosti predmeta spora predmetni postupak vođen sve do stupanja na snagu ZPP-a, odnosno do 5. novembra 2003. godine, u skladu sa kojim zakonom je nastavljen u smislu odredbe člana 454. tog zakona. Zatim, navedeno je da je nakon održanog pripremnog ročišta vrijednost predmeta spora označena u tužbi ostala neizmjenjena, odnosno utvrđena u smislu odredbi čl. 53. stav 2. tačka 5, člana 316. stav 1. i člana 321. stav 2. ZPP-a u iznosu od 4.931,50 KM, koliko je na dan održavanja pripremnog ročišta iznosila protivvrijednost označenog iznosa vrijednosti predmeta spora izraženog u kunama. Vrhovni sud je konstatovao da je u konkretnom slučaju predmet revizionog pobijanja presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koje je ispod iznosa propisanog članom 237. stav 2. ZPP-a, što je čini nedopuštenom, pa je zaključio da se ta revizija mora odbaciti saglasno odredbama člana 247. stav 1. u vezi sa tavom 2. ZPP-a. Takođe, Vrhovni sud je zaključio da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i pravo na jednakost pred zakonom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 151 od 12. maja 2008. godine izjavila reviziju, ali je ta revizija Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-

000 151 od 12. maja 2008. godine.

9. Ustavni smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena Presuda Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 151 od 12. maja 2008. godine, imajući u vidu je predmetnu presudu u svakom slučaju primila prije 27. jula 2010. godine, kada je Vrhovni sud donio odluku o reviziji koju je izjavila protiv te presude. S obzirom da je apelantica presudu Kantonalnog suda primila prije 27. jula 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. oktobra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4397/10 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio