Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4474/10 (M. P.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4474/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4474/10, rješavajući apelaciju Mladena Puhalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladena Puhalića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 011063 10 Rev od 14. septembra 2010. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 011063 10 Gz od 6. jula 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Puhalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, koga zastupa Živko Bojić, advokat iz Banje Luke, podnio je 18. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 011063 10 Rev od 14. septembra 2010. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 011063 10 Gz od 6. jula 2010. godine. Apelant je u apelaciji zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se privremeno obustavilo izvršenje Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011063 10 Gz od 6. jula 2010. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda ili dok Ustavni sud ne odluči drugačije.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 011063 09 P od 7. aprila 2010. godine obavezana je tužena Republika Srpska-Ministarstvo unutrašnjih poslova Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuežna) da apelantu na ime razlike plata za period od 1. januara 2008. godine do 31. januara 2009. godine isplati ukupan iznos od 520,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

3. Rješavajući povodom žalbe koju je tužena izjavila protiv Presude Osnovnog suda, Okružni sud je donio Presudu broj 77 0 P 011063 10 Gz od 6. jula 2010. godine, kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev.

4. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je apelant 29. jula 2010. godine izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda. Vrhovni sud je Rješenjem broj 77 0 P 011063 10 Rev od 14. septembra 2010. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu.

5. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05; 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako je utvrđeno da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 520,00 KM, dakle, ne prelazi granični iznos dozvoljenosti revizije, te kako po mišljenju Vrhovnog suda nije ispunjen ni uslov predviđen odredbom člana 237. stav 3- ZPP, odlučeno je kao izreci rješenja primjenom člana 247. u vezi sa članom 237. stav 2. i. 3. ZPP-a.

6. Apelant smatra da je osporenim odlukama njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011063 10 Gz od 6. jula 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 011063 10 Rev od 14. septembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena Presuda Okružnog suda broj 77 0 P 011063 10 Gz od 6. jula 2010. godine, s obzirom da je apelant 29. jula 2010. godine izjavio reviziju protiv te presude, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. oktobra 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4474/10 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio