Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4486/10 (A.O., K.Đ., O.H., S.G., A.D., G.G., B.K. I.Z., D.P., J.S., D.Č., B.Š.,)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4486/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4486/10, rješavajući apelaciju A.O. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.O., K.Đ., O.H., S.G., A.D., G.G., B.K., I.Z., D.P., J.S., D.Č., B.Š., podnesena protiv Presuda Kantonalnog suda u Mostaru br. 58 0 Rs 010367 10 Rsz, 58 0 Rs 012500 10 Rsz i 58 0 Rs 010301 10 Rsž od 11. avgusta 2010. godine i Presuda Općinskog suda u Mostaru br. 07 58 Rs 010367 06 Rs i 07 58 Rs 012500 06 Rs od 5. aprila 2010. godine i 07 58 Rs 010301 06 od 17. februara 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. A.O., K.Đ., O.H., S.G., A.D., G.G., B.K. I.Z., D.P., J.S., D.Č., B.Š., (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudun Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 18. i 19. oktobra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 58 0 Rs 010367 10 Rsz, 58 0 Rs 012500 10 Rsz i 58 0 Rs 010301 10 Rsž od 11. avgusta 2010. godine i Presuda Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 07 58 Rs 010367 06 Rs i 07 58 Rs 012500 06 Rs od 5. aprila 2010. godine i 07 58 Rs 010301 06 od 17. februara 2010. godine. Apelacije su zavedene pod brojevima AP-4486/10, AP-4489/10, i AP-4490/10.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP-4486/10, AP-4489/10, i AP-4490/10, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4486/10.

3. Presudama Općinskog suda br. 07 58 Rs 010367 06 Rs i 07 58 Rs 012500 06 Rs od 5. aprila 2010. godine i 07 58 Rs 010301 06 od 17. februara 2010. godine obavezan je tuženi Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima isplati određene novčane iznose na ime njihovih potraživanja iz radnog odnosa, pobliže određenih u izrekama tih presuda, te da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosima navedenim u tim presudama. Predmetnim presudama odbijen je tužbeni zahtjev apelanata u dijelu kojim su potraživali određene novčane iznose na ime povećanja plate za rad subotom i nedeljom za periode navedene u izrekama tih presuda. Pored toga, predmetnim presudama naloženo je tuženom da putem nadležnog Federalnog zavoda PIO/MIO na ime apelanata A.O., K.Đ., O.H., S.G., A.D., i B.Š. uplati doprinose iz plate i na platu u iznosima i za periode navedene u izrekama presuda, te da tom zavodu dostavi potrebne podatke za ostvarivanje prava iz PIO osiguranja, a naročito obrazac M-4.

4. Postupajući povodom žalbi koje su apelanti i tužena izjavili protiv naprijed navedenih presuda Općinskog suda, Kantonalni sud je donio presude br. 58 0 Rs 010367 10 Rsz, 58 0 Rs 012500 10 Rsz i 58 0 Rs 010301 10 Rsž od 11. avgusta 2010. godine, kojima je djelimično uvažio žalbe tuženog i pobijane presude preinačio u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, tako što je umjesto iznosa dosuđenih prvostepenim presudama, apelantima dosudio iznose navedene u izrekama drugostepenih presuda. U preostalom dijelu odbio je žalbe tuženika, a žalbe apelanta u cijelosti i potvrdio prvostepene presude.

5. Apelanti su u apelacijama naveli da su protiv osporenih presuda Kantonalnog suda izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da li su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju postupci o predmetima apelacija su, nakon izjavljenih revizija od strane apelanata, u toku pred Vrhovnim sudom.

10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga su u konkretnom slučaju, apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka Vrhovnog suda o revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijijama, neovisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojima su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4486/10 (A.O., K.Đ., O.H., S.G., A.D… | Sudska praksa | Aktio