Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4488/10 (D.B., S.E., Dž.M. i A.Ž.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4488/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4488/10, rješavajući apelaciju D.B. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.B., S.E., Dž.M. i A.Ž. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 012397 10 Rsz od 11. avgusta 2010. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Rs 012397 06 Rs od 8. aprila 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. D.B., S.E., Dž.M. i A.Ž. (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 19. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 012397 10 Rsz od 11. avgusta 2010. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opčinski sud) broj 07 58 Rs 012397 06 Rs od 8. aprila 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 Rs 012397 06 Rs od 8. aprila 2010. godine obavezan je tuženi Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima isplati određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa (manje isplaćene naknade po osnovu ishrane, uvećanja plaća za rad u dane praznika, uvećanja za rad noću, uvećanja za prekovremeni rad, neisplaćene i manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora-regresa i troškova prevoza) za periode navedene u izreci presude, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.257,33 KM, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetnom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata u dijelu kojim su potraživali isplatu određenih novčani iznosa na ime povećanja plate za rad subotom i nedeljom za period naveden u izreci te presude. Pored toga, predmetnom presudom naloženo je tuženom da putem nadležnog Federalnog zavoda PIO/MIO na ime apelanata uplati doprinose iz plate i na platu u iznosima i za periode navedene u izreci presude, te da tom zavodu dostavi potrebne podatke za ostvarivanje prava iz PIO osiguranja, a naročito obrazac M-4.
3. Rješavajući povodom žalbi koje su protiv Presude Općinskog suda podnijeli apelanti i tuženi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 Rs 012397 10 Rsz od 11. avgusta 2010. godine, kojom je prvostepenu presudu ukinuo u dijelu u kojem je za apelanta Dž.M utvrđena naknada po osnovu ishrane, te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena, a žalbe apelanata i tuženog odbijene kao neosnovane.
4. Apelanti su u apelaciji naveli da su protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da li je postupak povodom izjavljene revizije okončan.
5. Apelanti tvrde da je osporenim presudama pogrešno primjenjeno materijalno pravo kada je odbijen njihov tužbeni zahtjev za isplatu naknade na ime povećanja plate za rad subotom i nedeljom, čime smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je prema stanju spisa u toku pred Vrhovnim sudom.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović