Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/10 (M. M.)

Odluka donesena 10. 11. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-600/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP-600/10, rješavajući apelaciju Mesuda Medanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mesuda Medanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001060 od 20. oktobra 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-577/04 od 7. februara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj 1746/03 od 30. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mesud Medanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ključa, podnio je 13. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-

Rev-08-001060 od 20. oktobra 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Rsž-577/04 od 7. februara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 1746/03 od 30. aprila 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj RS-1746/03 od 30. aprila 2004. godine, utvrđeno je da su nezakonita rješenja tuženog Unsko-sanskog kantona-Kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 05-2/06-34-637.1/02 od 21. marta 2003. godine i broj 05-2/06-34-3-130/03 od 7. aprila 2003. godine o prestanku radnog odnosa apelantu, te su kao takva poništena, dok je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev koji se odnosio na povrat na poslove i radne zadatke referenta općeg kriminaliteta policije Policijske uprave Ključ.

3. Apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj RS-

1746/03 od 30. aprila 2004. godine. Takođe, protiv navedene presude podnio je i apelaciju Ustavnom sudu, koja je Odlukom broj AP-494/04 od 23. jula 2004. godine odbačena kao preuranjena.

4. Rješavajući o žalbama koje su apelant i tuženi podnijeli protiv Presude Općinskog suda, Kantonalni sud je donio Presudu broj Rsž-577/04 od 7. februara 2008. godine, kojom je uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva, tako što je u cjelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev, dok je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu. Apelant je u apelaciji naveo da je presudu Kantonalnog suda primio 14. februara 2008. godine.

5. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 070-0-Rev-08-001060 od 20. oktobra 2009. godine.

6. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosio na nenovčano potraživanje, Sud je zaključio da je prema odredbama člana 53. stav 2. tačka 5., u vezi sa čl. 316. stav 1. i čl. 321. stav 2. ZPP-a, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koji je apelant označio u tužbi. S obzirom da je apelant u svojoj tužbi ukupnu vrijednost predmeta spora označio na iznos od 1.000,00 KM, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij iz člana 237. stav 2. ZPP, i da po tom zakonskom osnovu revizija nije dopuštena. Takođe, ocijenio je da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, zatim prava iz člana 2. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju i iz Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju. Takođe, žali se na povredu člana 10. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, i na povredu prava na rad.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj Rsž-577/04 od 7. februara 2008. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001060 od 20. oktobra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

11. S obzirom na to da je apelantu 14. februara 2008. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj Rsž-577/04 od 7. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. februara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/10 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio