Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-744/10 (Z. M.)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-744/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 744/10, rješavajući apelaciju Zorana Mladenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Mladenovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-09-000565 od 22. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Mladenović (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, podnio je 25. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0- Kž-09-000565 od 22. decembra 2009. godine.
2. Kantonalni sud Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu broj 003-0-Kv-06-
000039 od 17. februara 2006. godine, koja je postala pravosnažna 15. maja 2006. godine, kojom je preinačena odluka o kazni pravosnažnih presuda Kantonalnog suda broj K.31/01 od 10. jula 2001. godine i Općinskog suda broj K.85/2001. od 18. oktobra 2001. godine, a kojom je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14. godina i 6 mjeseci zbog krivičnog djela obljube nad maloljetnom osobom iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. i bludne radnje iz člana 226. u vezi sa članom 224. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Kv-09-000073 od 10. novembra 2009. godine, odbijena je kao neosnovana molba majke apelanta za prekid kazne zatvora apelantu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je molba majke apelanta, podnesena uz njegovu saglasnost, za prekid izdržavanja kazne zatvora apelantu u trajanju od 6 mjeseci zbog toga što apelant boluje od teških akutnih bolesti je odbijena kao neosnovana jer je sud utvrdio da iz medicinske dokumentacije, koja je priložena uz molbu i u spisu, ne proizilazi da apelant boluje od teške akutne bolesti za čije liječenje bi u skladu sa članom 27. stav 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija bio neophodan prekid izdržavanja kazne.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0- Kž-09-000565 od 22. decembra 2009. godine, žalbe apelanta i njegove majke protiv rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Kv-09-000073 od 10. novembra 2009. godine, odbijene su kao neosnovane. U obrazloženju rješenja je navedeno da žalbeni navodi apelanta i njegove majke nisu doveli u pitanje pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka prvostepenog suda, te je Vrhovni sud odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelant ističe da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Kantonalnog i Vrhovnog suda kojim je odbijena apelantova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv procesnih rješenja redovnih sudova kojima se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih pretpostavki za prekid izdržavanja kazne zatvora apelantu, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović