Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1933/08 (Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 10. 11. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Propisano zakonom
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 25
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1933/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1933/08, rješavajući apelaciju Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 I 006505 08 od 22. aprila 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 I 006505 08 I od 20. marta 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Plamenko Ćustović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 I 006505 08 od 22. aprila 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 I 006505 08 I od 20. marta 2008. godine.
2. Apelantica je 27. novembra 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Nesiba Hodo (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi izvršenja v.s. 54 KM na osnovu vjerodostojne isprave. Kao vjerodostojnu ispravu apelantica je priložila izvod iz poslovnih knjiga-analitičku karticu izvršenika kod tražioca izvršenja/apelantice. Apelantica je predložila izvršenje pozivajući se na član 25. Zakona o Javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 78/05; u daljnjem tekstu: Zakon o Javnom RTV sistemu BiH) i Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09; u daljnjem tekstu: ZIP).
3. Rješenjem Općinskog suda broj 45 0 I 006505 08 I od 20. marta 2008. godine apelanticin prijedlog za izvršenje podnesen protiv izvršenika je odbijen. U obrazloženju rješenja Općinski sud je istakao da je u članu 1. ZIP-a propisano da se tim zakonom uređuje postupak prema kojem sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBiH) provode prinudno ostvarivanje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava. Dalje je navedeno da, u skladu sa odredbama člana 29. ZIP-a, vjerodostojne isprave su mjenica i ček s protestom i povratnim računom, ako su potrebni za zasnivanje potraživanja, i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoza smeća. U konkretnom slučaju apelantica je predložila izvršenje pozivajući se na član 25. Zakona o Javnom RTV sistemu BiH, koji propisuje da računi ili izvodi iz poslovnih knjiga javnih RTV servisa u odnosu na potraživanje RTV takse predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu ZIP-a. Općinski sud je istakao da se izvršenje u konkretnom slučaju provodi prema ZIP-u, u skladu sa odredbama člana 1. ZIP-a, kojim je u članu 29. propisano šta predstavlja vjerodostojnu ispravu na osnovu koje se može tražiti izvršenje i prema kojem izvod iz apelanticinih poslovnih knjiga-analitičkih kartica u konkretnom slučaju ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Prema ocjeni Općinskog suda, članom 29. ZIP-a nije propisana mogućnost da vjerodostojnu ispravu, u smislu tog zakona, predstavlja isprava koja se drugim zakonom određuje kao vjerodostojna isprava. Za ovakav stav Sud je imao u vidu odredbe člana 23. ZIP-a u određenju izvršne isprave gdje je izričito određeno u tački 4. stav 1. da izvršne isprave mogu biti i druge isprave koje su zakonom određene kao izvršne. Međutim, kako u određenju vjerodostojne isprave u članu 29. nije propisana takva mogućnost, prema ocjeni Suda, vjerodostojnu ispravu čine samo one isprave koje su pobrojane u stavu 2. člana 29. ZIP-a. Zbog navedenih razloga, Općinski sud je apelanticin prijedlog ocijenio neosnovanim, te ga je odbio.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 45 0 I 006505 08 od 22. aprila 2008. godine apelanticina žalba odbijena je kao neosnovana i Rješenje Općinskog suda broj 45-0 I 006505 08 I od 20. marta 2008. godine potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je tačno da je odredbom člana 25. Zakona o Javnom RTV sistemu BiH propisano da račun ili izvod iz poslovnih knjiga javnih radio-televizijskih sistema u odnosu na potraživanja RTV takse predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu ZIP-a, ali da se ta zakonska odredba ne može primijeniti u konkretnom predmetu. Kantonalni sud je ponovo istakao da sudovi u FBiH postupak izvršenja provode u skladu sa odredbama ZIP-a, te da je prvostepeni sud stoga mogao usvojiti prijedlog za izvršenje i donijeti rješenje o izvršenju radi ostvarenja novčanog potraživanja samo na osnovu vjerodostojne isprave koja je kao takva određena ZIP-om. Isprava na koju se apelantica pozvala i koju je dostavila uz prijedlog za izvršenje ne može se podvesti ni pod jednu od taksativno pobrojanih vjerodostojnih isprava u članu 29. stav 2. ZIP-a. Kantonalni sud je smatrao da je zakonodavac time što je u članu 29. stav 2. taksativno nabrojao vjerodostojne isprave isključio mogućnost širenja kruga pobrojanih vjerodostojnih isprava. Kantonalni sud je zaključio da se apelantica nije mogla koristiti računima ili izvodima iz poslovnih knjiga u izvršnom postupku sve dok se ne izvrši usklađivanje Zakona o radio-televiziji FBiH sa Zakonom o javnom RTV sistemu BiH. Stoga, apelantica nije mogla na osnovu izvoda iz poslovnih knjiga podnijeti prijedlog za izvršenje, odnosno prvostepeni sud nije mogao donijeti predloženo rješenje o izvršenju. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je ustanovio da je apelanticina žalba neosnovana.
5. Apelantica se žali da su joj osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu svojih prava apelantica vidi u činjenici da su sudovi odbili da primijene Zakon o Javnom RTV sistemu BiH, što, prema apelanticinom mišljenju, predstavlja očiglednu samovolju i proizvoljnost u primjeni prava. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, ukine osporene odluke i naloži prvostepenom sudu da postupi po prijedlogu za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelant Javni servis RTV Federacije BiH. Ustavni sud podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se apelacija u konkretnom slučaju odnosi na ista činjenična i pravna pitanja koja je Ustavni sud već riješio u predmetu broj AP 3742/08, pa će se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja pozvati na obrazloženje iz navedenog predmeta koje u relevantnom dijelu glasi: «Ustavni sud zapaža da je Zakon o izvršnom postupku propisujući da se računi ili izvodi iz poslovnih knjiga mogu smatrati vjerodostojnim ispravama samo ukoliko se radi o komunalnim uslugama isporuke vode, toplotne energije i odvoza smeća, suzio krug subjekata koji mogu na osnovu ovih isprava podnijeti prijedlog za izvršenje, odnosno na čiji prijedlog sud može odrediti izvršenje na osnovu navedenih isprava. U ovakvoj situaciji pojedini subjekti su stavljeni u poziciju da prinudnu naplatu svojih potraživanja ne mogu ostvariti kroz izvršni postupak, nego ih moraju prvo dokazati u parničnom postupku. Iako uviđa da za ovakve subjekte ovo može predstavljati pretjeran teret Ustavni sud u konkretnom slučaju, rješavajući predmet u okviru svoje apelacione nadležnosti, ograničen je u svom odlučivanju na način kako je to navedeno u tački 9. ove odluke. U situaciji kada su sudovi donijeli svoje odluke jasno ih temeljeći na relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u kojima nije propisana mogućnost da vjerodostojnu ispravu u smislu tog zakona predstavlja isprava koja se drugim zakonom određuje kao vjerodostojna isprava, Ustavni sud smatra da argumenti apelanta o osnovanosti njihovih navoda s obzirom na član 25. Zakona o Javnom RTV servisu nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove pravne stvari (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3742/08 od 29. aprila 2009. godine, stav 11, dostupno na web stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba)».
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović