Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1599/08 (H. Dž.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Regres
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1599/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1599/08, rješavajući apelacije H.Dž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije H. Dž. podnesene protiv dopisa Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-07-000667 od 31. marta 2008. godine i zaključka Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-07-

000667 od 17. juna 2008. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. H. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 2. juna 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv dopisa Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-000667 od 31. marta 2008. godine, koja je registrirana pod brojem AP-1599/08. Apelant je 8. jula 2008. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv zaključka Općinskog suda broj 065-0-I-07-000667 od 17. juna 2008. godine, koja je registrirana pod brojem AP-2029/08.

2. Ustavni sud je donio odluku da apelacije iz predmeta broj AP-1599/08 i AP-2029/08, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, spoji u jedan predmet koji će se voditi pod brojem AP-

1599/08, s obzirom da se apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja.

3. Pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Mostaru broj P-33/04-II od 30. novembra 2005. godine, Federacija BiH – Vlada Federacije BiH (u daljnjem tekstu: izvršenik) je obavezana da apelantu isplati na ime plata i regresa precizirane iznose, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Apelant je 19. februara 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje navedene odluke Općinskom sudu, koji je rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-07-000667 od 26. februara 2007. godine odredio predloženo izvršenje.

4. Općinski sud je dopisom od 3. aprila 2007. godine obavijestio apelanta da je navedeno rješenje o izvršenju dostavljeno na provođenje UniCredit Zagrebačkoj banci dd Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenikov dužnik).

5. Izvršenikov dužnik je 12. oktobra 2007. godine obavijestio Općinski sud da je u cijelosti izvršio predmetno rješenje o izvršenju, isplativši apelantu glavnicu s pripadajućim kamatama iz sredstava izvršenika u korist računa apelanta. Navedeni dopis Općinski sud je 18. oktobra 2007. godine dostavio apelantu.

6. Apelant je podneskom od 25. oktobra 2007. godine obavijestio Općinski sud da izvršenikov dužnik nije u cijelosti proveo izvršenje, jer mu kamata nije obračunata u određenom iznosu. Odgovarajući na dopis Općinskog suda izvršenikov dužnik je 17. decembra 2007. godine obavijestio Općinski sud da je predmetno izvršenje provedeno uz obračun kamata prema odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obveza F BiH i odgovarajuće Odluke o procedurama i postupku izračunavanja kamata za dio općih obveza.

7. Općinski sud je dopisom broj 065-0-I-07-000667 od 31. marta 2008. godine, pozvao apelanta da ukoliko je nezadovoljan provođenjem predmetnog rješenja o izvršenju od strane izvršenikovog dužnika može postupiti prema članu 175. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnem tekstu: ZIP), a što se tiče Općinskog suda postupak provođenja izvršenja je okončan.

8. Apelant je podneskom od 10. aprila 2008. godine molio Općinski sud da ukoliko smatra da je postupak u konkretnoj pravnoj stvari okončan o tome donese odluku na koju bi apelant mogao izjaviti redovan pravni lijek.

9. Općinski sud je 17. juna 2008. godine donio zaključak broj 065-0-I-07-000667 kojim je izvršni postupak okončan. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Općinski sud 8. oktobra 2007. godine i 8. januara 2008. godine primio dopise izvršenikovog dužnika da je predmetno rješenje o izvršenju u cijelosti provedeno, pa je shodno članu 11. stav 3. ZIP donio navedeni zaključak.

10. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu. Apelant je naveo da Općinski sud u izvršnom postupku nije u cijelosti proveo svoju odluku, a niti je u tome postupku izvršenikov dužnik u cijelosti postupio po predmetnom rješenju o izvršenju Općinskog suda. Dalje je naveo da iz toka izvršnog postupka proizilazi da izvršenikov dužnik nije kamatu obračunao shodno Zakonu o visini stope zatezne kamate, što bi iznosilo 12%, već je primijenio odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obveza F BiH, to jeste kamatnu stopu od 2,5%. Na taj način apelant je ostao uskraćen za iznos od 364,65 KM na ime neisplaćenih kamata. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju izvršenikov dužnik samovoljno izmijenio izvršnu ispravu, a Općinski sud nije ništa poduzeo da tu samovolju spriječi. Po mišljenju apelanta Općinski sud je bio dužan naložiti izvršenikovom dužniku da u cijelosti provede odluku tog suda, a ukoliko je smatrao da je obračun duga u računskom smislu pogrešan trebao je provesti finansijsko vještačenje. Apelant smatra da je u konkretnom izvršnom postupku proizvoljno primijenjeno pravo, te da je predmetni postupak predugo trajao. Dalje je naveo da je diskriminiran u odnosu na druge osobe koje su u cijelosti namirile dug od izvršenika na ime neisplaćenih plaća i regresa. U apelaciji broj AP-1599/08 apelant je istakao da je navedenu apelaciju podnio protiv dopisa Općinskog suda broj 065-0-I-07-000667 od 31. marta 2008. godine, budući da Općinski sud na zahtjkev apelanta nije donio odluku kojom se predmetni izvršni postupak smatra okončanim, zbog čega po mišljenju apelanta navedeni dopis faktički predstavlja odluku Općinskog suda protiv koje je podnesena apelacija. Nakon toga Općinski sud je donio zaključak broj 065-0-I-07-000667 od 17. juna 2008. godine kojim je izvršni postupak okončan i protiv kojeg je podnesena apelacija broj AP-2029/08.

11. Općinski sud je u odgovoru na apelacije naveo da je apelant 26. septembra 2007. godine obavijestio Općinski sud da izvršenikov dužnik ima namjeru obračunati kamatu od 2,5%, a ne 12%. Općinski sud je podnesak apelanta dostavio izvršenikovom dužniku, uz napomenu da provede rješenje o izvršenju shodno pravomoćnoj izvršnoj ispravi i pozitivnim zakonskim propisima FBiH koji regulišu obračun kamate. Također, Općinski sud je izvršenikovom dužniku dostavio apelantov podnesak da nije u cijelosti izmireno dugovanje izvršenika. Općinski sud je dalje istakao da je 31. marta 2008. godine pozvao apelanta i obavijestio ga da ukoliko nije zadovoljan provođenjem rješenja od strane banke kao izvršenikovog dužnika može postupiti po članu 175. ZIP. Općinski sud smatra da je u konkretnom slučaju izvršenje provedeno u skladu s zakonom i dovršeno provođenjem radnje kojom je namiren apelant, shodno podnescima izvršenikovog dužnika da je rješenje o izvršenju u cijelosti provedeno. Također, Općinski sud je naveo da je članom 175. ZIP propisano da ako banka ne postupi po rješenju o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete. Po mišljenju Općinskog suda apelantu je jasno ukazano koje su njegove daljnje radnje ukoliko je nezadovoljan obračunatom kamatom. Općinski sud smatra da u konkretnom slučaju ničim nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelacijama žali.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava dopis Općinskog suda broj 065-0-I-07-000667 od 31. marta 2008. godine i zaključak broj 065-0-I-07-000667 od 17. juna 2008. godine, kojim je okončan predmetni izvršni postupak. Ustavni sud najprije treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se osporenim dopisom i zaključkom utvrđuju građanska prava i obaveze, i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.

14. Ustavni sud primjećuje da je osporenim dopisom Općinski sud uputio apelanta koje daljnje radnje može poduzeti u konkretnom slučaju, dok je osporenim zaključkom okončan predmetni izvršni postupak, jer je predmetno izvršenje provedeno. Stoga, Ustavni sud smatra osporeni akti ne predstavljaju odluke protiv kojih bi se mogla podnijeti apelacija, niti je ovim aktima na bilo koji način odlučivano o nekom apelantovom ustavnom pravu. Ustavni sud također ukazuje da je zaključak kojeg apelant osporava deklaratorne prirode i da se njime samo utvrđuje da je izvršni postupak, nakon što je proveden, okončan. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud uputio apelanta da, ukoliko nije zadovoljan provedenim izvršenjem preduzme radnje u skladu sa članom 175. Zakona o izvršnom postupku FBiH, što apelant nije uradio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1599/08 (H. Dž.) | Sudska praksa | Aktio