Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1921/10 (M.V.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1921/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1921/10, rješavajući apelaciju M.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.V. podnesena protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.05/2-P-261/07 od 18. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Đorđe Pravuljac advokat iz Novog Grada, podnio je 21. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-P-261/07 od 18. oktobra 2007. godine.
2. Rješenjem Ministarstva-odsjek Novi Grad (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-28- 2993/00od 12. februara 2003. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za povrat stana u Novom Gradu ulica Sanska bb (sada Ive Andrića bb), zgrada UG-3 P+4, te je apelantu koji se nalazio u posjedu stana naloženo da odmah, a najkasnije u roku od 15 dana preda predmetni stan u nesmetan posjed korištenja slobodan od ljudi i stvari M.B., zakonskom nosiocu stanarskog prava na predmetnom stanu.
3. Ministarstvo je, nakon što je razmotrilo žalbu apelanta, donijelo rješenje broj 18.05/2-P- 261/07 od 18. oktobra 2007. godine, kojim je poništilo osporeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
4. Apelant se 24. marta 2010. godine obratio Odsjeku sa urgencijom za hitno donošenje rješenja.
5. Apelant smatra da mu je zbog činjenice da Odsjek nije postupio po njegovom zahtjevu i do danas nije donio rješenje povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant je podnio i zahtjev za naknadu štete u iznosu od najmanje 2.000,00 KM.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant se žali na odugovlačenje upravnog postupka odnosno nedonošenja rješenja od strane prvostepenog organa uprave u ponovnom postupku. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nije koristio pravne lijekove predviđene zakonom u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, u skladu sa članom 206. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, u skladu sa odredbama čl. 8. i 25. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 12/94), odnosno, odredbama čl. 8. i 17. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu u svakom slučaju ne pripada pravo na naknadu štete.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović