Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1923/10 (E. H., M. H. i M. H.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1923/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1923/10, rješavajući apelaciju Envera Harbaša i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Harbaša, Midhata Harbaša i Mehmedalije Harbaša podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 050249 10 Gz od 26. februara 2010. godine u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Harbaša, Midhata Harbaša i Mehmedalije Harbaša podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 050249 10 Gz od 26. februara 2010. godine u dijelu koji se odnosi na isplatu zakupnine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Enver Harbaš, Midhat Harbaš i Mehmedalija Harbaš (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Zoran Butorac advokat iz Banja Luke, podnijeli su 19. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 050249 10 Gz od 26. februara 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 050249 02 P od 18. septembra 2009. godine, tužba apelanata radi poništenja ugovora o zamjeni nekretnina i isplati zakupnine je odbačena, uz obrazloženje da je o istom pitanju koje je predmet tužbenog zahtjeva apelanta, već pokrenuta parnica među istim strankama
3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 050249 10 Gz od 26. februara 2010. godine, žalba apelanta je djelomično uvažena i rješenje Osnovnog suda broj 71 0 P 050249 02 P od 18. septembra 2009. godine ukinuto u dijelu kojim je odbačena tužba sa zahtjevom za isplatu zaostale i tekuće zakupnine na nekretninama u Banja Luci, u ulici Vojvode Pere Krece izgrađene na k.č. br.893 upisane u pl. 1554/01 KO Banja Luka IV, te k.č. br.892 upisane u pl. 593/01 KO Banja Luka IV i k.č. br.102/13 upisane u pl. 4670 KO Banja Luka, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena i osporena odluka u dijelu kojim je odbačena tužba apelanta za utvrđivanje ništavim ugovora o zamjeni nekretnina potvrđena. Okružni sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio u pogledu utvrđivanja apsolutne ništavosti ugovora o zamjeni jer prema odredbama člana 60. st. 3. i 5. ZPP-a, propisano je da dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a kad takva bude pokrenuta sud će je odbaciti jer se na to pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka. Međutim, dalje u obrazloženju je navedeno da su osnovani navodi žalbe apelanta u pogledu odbacivanja tužbe kojom su tražili isplatu zakupnine na ime korištenja nekretnina jer o ovom zahtjevu prvostepeni sud nije odlučio, a iz spisa ne proizilazi da povodom ovog zahtjeva teče parnica, pa u ovom dijelu žalbu apelanta je uvažio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
4. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (14) apelacija je preuranjena;“ Ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
6. Ustavni sud zapaža da je u osporenom rješenju Okružnog suda broj 71 0 P 050249 10 Gz od 26. februara 2010. godine prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je odbačena tužba apelanta kao nedopuštena a koji se odnosio na utvrđivanje ugovora o zamjeni nekretnina, jer o istom zahtjevu već teče druga parnica među istim strankama. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
8. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama člana 60. st. 3. i 5. ZPP-a, propisano je da dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ko takva bude pokrenuta sud će je odbaciti jer se na to pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred Okružnim sudom, u kom je donijeto osporeno rješenje u dijelu koji se odnosio na utvrđivanje ugovora o zamjeni nekretnina, nije se odlučivalo o bilo kakvim građanskim pravima ili obavezama apelanata, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba dijelom nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je predmet tužbenog zahtjeva apelanta, već pokrenuta parnica među istim strankama. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije se odlučivalo o pravima apelanat iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
9. Iz apelacije dalje, proizilazi da se apelanti žale na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
10. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl.
6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravima, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Preuranjenost
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. U konkretnom slučaju, obzirom da je Okružni sud rješenjem broj 71 0 P 050249 10 Gz od 26. februara 2010. godine prvostepenu odluku u dijelu kojim je odbačena tužba apelanata sa zahtjevom za isplatu zakupnine na ime korištenja nekretnina vratio na ponovni postupak, postupak je u toku pred Osnovnim sudom, i prema stanju spisa još nije donesena odluka.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović