Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2762/10 (N. F.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2762/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2762/10, rješavajući apelaciju Nedeljka Furtule, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Furtule podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Uvp-09-000 087 od 8. marta 2010. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-UVL-08-000 002 od 28. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedeljko Furtula (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 3. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-09-000 087 od 8. marta 2010. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-UVL-08-000 002 od 28. novembra 2008. godine. Istovremeno u apelaciji, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se odložilo izvršenje zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Istočno Sarajevo, broj 18.03/3-5-789/08 od 23. juna 2010. godine, do okončanja postupka po apelaciji.
2. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Pale (daljnjem tekstu: Odsjek Pale), broj 05-050-35-442/357 od 29. marta 2000. godine, utvrđeno je da je Alija Hadžisalihović nosilac stanarskog prava na stanu u ulici S. Ratnika 8, Pale, i da mu se predmetni stan vraća u posjed, te da apelantu, kao privremenom korisniku, prestaje pravo korištenje predmetnog stana.
3. Kako nadležni drugostepeni organ nije postupio po žalbi Alije Hadžisalihovića koju je podnio protiv rješenja Odsjeka Pale, Alija Hadžisalihović je pokrenuo upravni spor, te je Okružni sud donio presudu, broj U-139/05 od 6. februara 2006. godine, kojim je naložio Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da u određenom roku donese rješenje po žalbi.
4. Presudom Okružnog suda, broj 014-0-UVL-08-000 002 od 28. novembra 2008. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Okružnog suda, broj U-139/05 od 6. februara 2006. godine, te je odbačen zahtjev za odlaganje izvršenja upravnog akta, rješenja Odsjeka Pale, broj 05-050-35-442/357 od 29. marta 2000. godine.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-09-000 087 od 8. marta 2010. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 014-0-UVL-08-000 002 od 28. novembra 2008. godine, te odbačena kao nedozvoljena apelantova žalba podnesena protiv iste presude.
6. U međuvremenu, rješenjem Ministarstva, broj18.05/2-P1091/06 od 5. decembra 2006. godine, uvažena je žalba Alije Hadžisalihovića i naloženo prvostepenom organu da nastavi postupak izvršenja rješenja Odsjeka Pale, broj 05-050-35-442/357 od 29. marta 2000. godine.
7. Zaključkom Ministarstva, broj 18.05/2-P 267/08 od 1. jula 2008. godine, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva, broj18.05/2-P1091/06 od 5. decembra 2006. godine.
8. Presudom Okružnog suda, broj 14 0 U 00136 08 U od 24. februara 2009. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv zaključka Ministarstva, broj 18.05/2-P 267/08 od 1. jula 2008. godine.
9. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
11. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka, koji je okončan presudom Okružnog suda, broj U-139/05 od 6. februara 2006. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni upravni postupak ili ne.
12. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su donesene pobijane odluke, koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Okružnog suda, broj U-139/05 od 6. februara 2006. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović