Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/10 (ŠGD "Šume Središnje Bosne" ŠPD "Srednjobosanske šume" d.o.o. Donji Vakuf)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3401/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3401/10, rješavajući apelaciju ŠGD "Šume Središnje Bosne" ŠPD "Srednjobosanske šume" d.o.o. Donji Vakuf, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ŠGD "Šume Središnje Bosne" ŠPD "Srednjobosanske šume" d.o.o. Donji Vakuf podnesena protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj 49 0 P 001341 10 Gž od 26. maja 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. ŠGD "Šume Središnje Bosne" ŠPD "Srednjobosanske šume" d.o.o. Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. augusta 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 P 001341 10 Gž od 26. maja 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda Kiseljak (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 49 0 P 001341 05 P od 21. novembra 2009. godine, apelant kao tuženi dužan je Rasimu Salčinoviću (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime naknade manje plaće za period od 22. decembra 1997. godine do 30. septembra 2001. godine isplatiti iznos od 6.527,39 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 8. oktobra 2009. godine do isplate i iznos od 3.764,93 KM koji se odnosi na obračunate kamate za period od 22. decembra.1997. godine do 7. oktobra 2009. godine uz naknadu troškova postupka u iznosu od 2.034,00 KM. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na period od 1.januara 1996. godine do 21. decembra 1997. godine tužitelj je odbijen.

3. Kantonalni sud je 26. maja 2010. godine donio presudu broj 49 0 P 001341 10 Gž, kojom je preinačio presudu Općinskog suda broj 49 0 P 001341 05 P od 21. novembra 2009. godine,na način da je apelant dužan tužitelju na ime naknade manje plaće za period od 1. juna 2000. godine do 30. septembra 2001. godine isplatiti iznos od 3.402,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 8. oktobra 2009. godine do isplate i na ime zakonske zatezne kamate obračunate za period od 1. juna 2000. godine do 7. oktobra 2009. godine u iznosu od 2.105,11 KM uz naknadu troškova postupka u iznosu od 1.211,40 KM. Istom presudom tužitelj je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 26.090,34 KM odbijen.

4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene odluke.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjme tekstu ZPP), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

9. U konkretnom slučaju, označena vrijednost spora vidljiva iz uvoda osporenih presuda iznosi 31.598,34 KM iz čega proizilazi da je označeni iznos veći od predviđenog cenzusa od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi ZPP dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/10 (ŠGD "Šume Središnje Bosne" ŠPD… | Sudska praksa | Aktio