Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3463/10 (E. S.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3463/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3463/10, rješavajući apelaciju Elline Stetsenko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elline Stetsenko podnesena radi naknade štete za pokretnu imovinu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ellina Stetsenko (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kiseljaka, podnijela je 12. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade štete za pokretnu imovinu.
2. Apelantica je u apelaciji navela da je po pozivu Narodnog pozorišta Sarajevo 2. februara 2004. godine došla u Bosnu i Hercegovinu iz Ukrajine gdje je bila solista baleta. Nakon dobivanja radne i boravišne vize, te sklapanja ugovora sa Narodnim pozorištem na određeni period iznajmila je stan na drugom spratu u privatnoj kući, vlasnika Hasana Hafizovića, u kojem je živjela sve do jula 2007. godine. Apelantica navodi da je 7. jula 2007. godine otišla na godišnji odmor u Ukrajinu, a da je u stanu ostavila sve svoje stvari, međutim po povratku su je dočekali vlasnici kuće (Hasan Hafizović, Aziza Hafizović i Dženana Hafizović) koji joj nisu dopustili da uđe u stan, niti da uzme svoje stvari dok ne izmiri dugove. Apelantica je istakla da nikada nije kasnila sa plaćanjem dogovorene kirije i režijskih troškova, da nisu potpisali nikakav Ugovor, te da su joj u stanu ostali skupocjeni i markirani odjevni predmeti, kozmetika, oprema za balet, kao i VHS, CD i DVD snimci koji su za nju neprocjenjive vrijednosti.
3. Apelantica navodi da je samoinicijativno pristupila u prostorije Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Služba kriminalističke policije Sarajevo-odsjek za imovinske delikte, kako bi podnijela prijavu o počinjenom krivičnom djelu prevare, te je sačinjen zapisnik o saslušanju apelantice kao svjedoka broj 13/5-1-150/08 od 8. augusta 2008. godine u vezi krivičnog djela prevara iz člana 294. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine počinjenog od strane Hasana Hafizovića, Azize Hafizović i Dženane Hafizović nad apelanticom.
4. Apelantica je uz napomenu da je u Bosni i Hercegovini stranac navela da od tada ne može da ostvari svoja prava na nadoknadu štete koju su joj počinili navedeni, te da je u više navrata zvala zapisničarku u Službi kriminalističke policije Sarajevo gdje je dala izjavu koja joj je rekla da je slučaj vjerovatno proslijeđen sudu, međutim apelantica ne zna kojem sudu niti da li takav predmet uopće postoji. Apelantica smatra da joj je zbog nemogućnosti da ostvari naknadu štete povrijeđeno pravo iz člana II/3. b), e), h), k) i m) i čl. 3., 6. i 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelantica nije pokrenula nikakav postupak radi naknade štete ili povrata pokretnih stvari pred nadležnim sudom, u skladu sa Zakonom o praničnom postupku, kako bi došla do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpila efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović