Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3884/10 (M. H.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3884/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3884/10, rješavajući apelaciju M.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.H. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-

Rev-09-002295 pd 26. juna 2010. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo broj 065-0-Gž-07-003341 od 11. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda Sarajevo broj 065-0-P-07-005621 od 10. oktobra 2007. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Advokat M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, podnio je 11. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-

002295 pd 26. juna 2010. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 065-0-Gž-07-003341 od 11. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-07-005621 od 10. oktobra 2007. godine.

2. Apelant je u apelaciji naveo da je u postupku pred redovnim sudovima zastupao grupu lica bliže označenih u osporenim odlukama navedenim u izreci ove odluke, te da apelaciju podnosi zbog toga što su redovni sudovi prilikom odlučivanja o visini troškova postupka pogrešno primjenili odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Također je naveo da su navedena lica po pravosnažnosti presude ostvarili svoja potraživanja, «te ih nije potrebno navoditi prilikom postupka pred Ustavnim sudom, nego samo punomoćnika apelanata u inicijalima».

3. Ustavni sud je dopisom broj AP-3884/10 od 28. oktobra 2010. godine, a koji je apelant primio 2. novembra 2010. godine, od apelanta tražio da u skladu s članom 19. stav 6. Pravila Ustavnog suda dopuni apelaciju na način da dostavi punomoć za zastupanje lica označenih u osporenim odluka.

4. Apelant je 3. novembra 2010. godine Ustavnom sudu dostavio ovjerenu kopiju punomoći u kojoj je navedeno da je apelant ovlašten lica zastupati „po tužbi protiv FMO radi naknade plata i regresa za godišnje odmore kao i izvršenje na račun punomoćnika“.

5. Apelant je naveo da su ovakvim postupanjem redovnih sudova povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

7. Ustavni sud zapaža da je apelant advokat koji je apelaciju u kojoj je kao apelante označio grupu lica bliže označenih u osporenim odlukama, ustvari podnio u svoje ime, budući da je u punomoći dostavljenoj na traženje Ustavnog suda bio ovlašten zastupati navedena lica samo pred redovnim sudovima. Budući da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, nego grupe lica koja su ovlastila apelanta da ih zastupa pred redovnim sudovima, apelant nije ovlašten da u konkretnom slučaju podnese apelaciju u svoje ime, niti su ga za podnošenje apelacije Ustavnom sudu ovlastila lica navedena u dispozitivu osporenih presuda.

8. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, Ustavni sud konstatuje da apelant nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak u ime lica bliže označenih u osporenim odlukama pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju podnijelo neovlašteno lice.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3884/10 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio