Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3974/10 (L. G., O. B., B. V., T. V., B. V.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3974/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3974/10, rješavajući apelaciju Ljubiše Gavrića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubiše Gavrića, Obrada Bajića, Borke Vaskrsić, Tatjane Vihljancev, Branislava Višt, Bogdana Gligorića, Milivoja Grabovaca, Ratka Domuza, Novke Dujković, Kamenka Duronjića, Vesne Đukić, Sretka Iličića, Milene Janjušić, Ljiljane Knežević, Dragoljuba Lazića, Jelene Lalić, Mladenke Mišanović, Ilije Mišića, Momčila Ninkovića, Mire Pašić, Predraga Pašića, Branka Petrovića, Dragomira Popovića, Savke Popović, Irene Ranković, Drage Simića, Petka Stanojevića, Gordane Stojić, Milivoja Ćućića, Svjetlane Udovčić, Milice Hercegovac, Saše Šumatića, Ljiljane Jakić, Zorana Vidovića, Bosiljke Panić, Voje Stjepanovića, Rajke Marković, Jelene Gordanić i Dragana Bogdanovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda Doboj broj 85 0 Rs 004314 10 Rzž od 26. avgusta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda Doboj broj 85 0 Rs 004314 06 P od 23. aprila 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljubiša Gavrić, Obrad Bajić, Borka Vaskrsić, Tatjana Vihljancev, Branislav Višt, Bogdan Gligorić, Milivoj Grabovac, Ratk Domuz, Novka Dujković, Kamenko Duronjić, Vesna Đukić, Sretko Iličić, Milena Janjušić, Ljiljana Knežević, Dragoljub Lazić, Jelena Lalić, Mladenka Mišanović, Ilija Mišić, Momčilo Ninković, Mira Pašić, Predrag Pašić, Brank Petrović, Dragomir Popović, Savka Popović, Irena Ranković, Drago Simić, Petko Stanojević, Gordana Stojić, Milivoje Ćućić, Svjetlana Udovčić, Milica Hercegovac, Saša Šumatić, Ljiljana Jakić, Zoran Vidović, Bosiljka Panić, Vojo Stjepanović, Rajka Marković, Jelena Gordanić i Dragan Bogdanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Željka Milanović advokat iz Doboja, podnijeli su 14. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 004314 10 Rzž od 26. avgusta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 004314 06 P od 23. aprila 2010. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 Rs 004314 06 P od 23. aprila 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 85 0 Rs 004314 10 Rzž od 26. avgusta 2010. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta kojom su tražili da se tuženi Tehnička škola Doboj i Opština Doboj solidarno obavežu da im isplate naknade po osnovu toplog obroka, regresa i sredstava za obezbjeđenje zimnice i ogreva za 2003. i 2004. godinu u ukupnom iznosu od 79.104,00 KM. Istim rješenjem odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da su apelanti 16. januara 2006. godine podnijeli tužbu radi isplate naknade po osnovu toplog obroka, regresa i sredstava za obezbjeđenje zimnice i ogreva za 2003. i 2004. godinu uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka. Naime o dospjelim a neisplaćenim potraživanjima apelanti su morali imati saznanja znatno ranije, prije podnošenja tužbe, odnosno protekom svakog narednog mjeseca kada nisu dobili ista. Osnovni sud je na osnovu prethodno navedenog primijenio odredbu člana 105. st. 1. i 2. Zakona o radu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03), odnosno člana 118. Zakona o radu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 55/07-prečišćeni tekst) kojom je propisano da se tužba za zaštitu prava radnika može podnijeti u roku od 1 godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od 3 godine od učinjene povrede. Budući da su apelanti tužbu sudu podnijeli 16. januara 2006. godine, Osnovni sud je zaključio da je njihova tužba neblagovremena.

3. Apelanti smatraju da im je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na rad.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Naime, Osnovni sud je utvrdio da je tužba podnesena radi naplate neisplaćenih potraživanja, te da je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o radu. Osnovni sud se pozvao na član 105. Zakona o radu kojim su određeni rokovi u kojim se ima podnijeti tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa. Drugostepeni sud je potvrdio pravilnost prvostepene presude, u pogledu primjene procesnog i materijalnog prava.

7. U konkretnom slučaju nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je tužba, odbačena iz formalnih razloga, obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbu nadležnom sudu, čime su izgubili pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine ).

8. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogali meritorno odlučivati o njihovoj tužbi, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3974/10 (L. G., O. B., B. V., T. V., B. V.) | Sudska praksa | Aktio