Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3979/10 (S.A.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3979/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3979/10, rješavajući apelaciju S.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.A. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.A. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Uvl-146/09 od 14. jula 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 15. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Uvl-146/09 od 14. jula 2010. godine i presude Suda BiH, broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine.
2. Presudom Suda BiH, broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine, odbijena je apelantova tužba podnesena protiv odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 05-2-07-8-114/08 od 24. aprila 2008. godine, kojom je utvrđeno da je apelant u određenom periodu istovremeno obavljao funkciju ministra inostranih poslova u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine i funkciju člana Nadzornog odbora dioničarskog društva „VGT“ osiguranje Visoko, koje je poslovalo s organima vlasti u iznosu većem od 5.000,00 KM godišnje, čime je izvršio povredu odredaba člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine „Službeni glasnik BiH“ br. 16/02, 14/03 i 12/04), te mu je izrečena sankcija – nepodobnosti za kandidovanje za bilo koju neposrednu ili posrednu izabranu funkciju u periodu od četiri godine nakon učinjenog prekršaja.
3. Presudom Suda BiH, broj Uvl-146/09 od 14. jula 2010. godine, odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH.
4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na žalbu u krivičnim stvarima, naknada za pogrešnu presudu i pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu iz čl. 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Suda BiH, broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine
6. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Suda BiH, broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine, s obzirom na to da je Sud BiH 14. jula 2010. godine donio odluku po zahtjevu za preispitivanje sudske odluke, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Suda BiH od 12. marta 2009. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. septembra 2010. godine, proizlazi da je u ovom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Suda BiH od 12. marta 2009. godine.
U odnosu na presudu Suda BiH, broj Uvl-146/09 od 14. jula 2010. godine
7. Ustavni sud zapaža da se apelant takođe žali na presudu Suda BiH, broj Uvl-146/09 od 14. jula 2010. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH, broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za preispitivanje osporene presude Suda BiH, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav
1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Budući da se u apelaciji navodi da je osporenom odlukom Suda BiH od 14. jula 2010. godine povrijeđeno i pravo na žalbu u krivičnim stvarima, naknade za pogrešnu presudu i pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu iz čl. 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud konstatira da je o ovim pravima odlučeno presudom Suda BiH, broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine, a koja predstavlja odluku o meritumu apelantovog zahtjeva. Stoga je nesporno da se odlukom Suda BiH od 14. jula 2010. godine nije odlučivalo o apelantovom pravu na žalbu u krivičnim stvarima, naknadu za pogrešnu presudu, a niti o pravu da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu, te slijedi da su apelantovi navodi o povredi ovih prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović