Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-40/10 (A. S., M. S., E. K., F. H.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-40/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 40/10, rješavajući apelaciju Adema Salihovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Salihovića, Muhameda Salihovića, Emine Klapić, Fate Hodžić, Ramiza Salihovića i Mevle Hamalukić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001277 od 18. decembra 2007. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla broj 003-0-Gž-06-000846 od 27. jula 2006. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Adem Salihović, Muhamed Salihović, Emina Klapić, Fata Hodžić, Ramiz Salihović i Mevla Hamalukić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirza Telalović advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001277 od 18. decembra 2007. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000846 od 27. jula 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda Banovići broj P-238/02 od 29. novembra 2002. godine, obavezan je RMU Banovići (u daljnjem tekstu: tuženi) da Rami Salihoviću (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime naknade štete na stambenom i pomoćnim objektima isplati iznos od 59.287,72 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28. jula 1999. godine kao dana dospjelosti pa sve do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.039,60 KM.
3. Apelanti su u apelaciji naveli, a što je potvrđeno i izvodom iz matične knjige umrlih koja se vodi za mjesto Tuzla, da je njihov otac-tužitelj 29. januara 2003. godine umro.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000846 od 27. jula 2006. godine, žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.
5. Zastupnik apelanta je 3. oktobra 2006. godine, kao punomoćnik tužitelja, izjavio reviziju u ime tužitelja putem Općinskog suda Vrhovnom sudu, koji je 18. decembra 2007. godine donio presudu broj 070-0-Rev-06-001277 kojom je odbio reviziju tužitelja, izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000846 od 27. jula 2006. godine.
6. Apelanti smatraju da im je navedenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
8. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 18. decembra 2007. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima apelanata, već o osnovanosti revizionih navoda tužitelja-oca apelanata. S obzirom da apelanti nisu bili učesnici u postupku pred sudovima, jer nisu nikada preduzeli bilo koju parničnu radnju u konkretnom parničnom postupku, niti su na bilo koji način postali procesni sukcesori tužitelja koji je umro u toku parničnog postupka, proizlazi da apelanti nisu lica koja, u konkretnom slučaju, imaju pravo da pokrenu postupak pred Ustavnim sudom.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović