Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4157/10 (J. R.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4157/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4157/10, rješavajući apelaciju Jasenka Rustemovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasenka Rustemovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 045840 10 Rev od 22. jula 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 045840 09 Gž od 23. septembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasenko Rustemović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 24. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 045840 10 Rev od 22. jula 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 045840 09 Gž od 23. septembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 045840 07 P od 2. juna 2009. godine usvojen je tužbeni zahtjev S.R., kojim je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o kupoprodaji stana (u ulici Asima Ferhatovića broj 27. u Sarajevu) na kojem postoji stanarsko prava broj SK-982-22/98, zaključen između apelanta i V.J-R., kao kupaca, i Privredne komore Bosne i Hercegovine, kao prodavca. Presudom je apelant obavezan da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 561,00 KM, te je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje mjere osiguranja da se predmetni stan preda u posjed i na raspologanje tužitelju do pravosnažnog okončanja postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 045840 09 Gž od 23. septembra 2009. godine uvažena je žalba drugotužene V.J-R., prvostepena presuda Općinskog suda od 2. juna 2009. godine preinačena na način da se odbija u cjelosti tužbeni zahtjev S.R., te se tužitelj obavezuje da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.404,00 KM. U preostalom dijelu, prvostepena presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 045840 10 Rev od 22. jula 2010. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 045840 09 Gž od 23. septembra 2009. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ukoliko odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Nadalje, Vrhovni sud je istakao, budući da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelant označio u tužbi, što je u konkretnom slučaju iznos od 1.050,00 KM. Imajući u vidu naprijed navedeno, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, ovaj sud je zaključio da revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dopuštena.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem broj 65 0 P 045840 10 Rev od 22. jula 2010. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 045840 09 Gž od 23. septembra 2009. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 045840 09 Gž od 23. septembra 2009. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 27. oktobra 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda 65 0 P 045840 09 Gž od 23. septembra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. septembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 23. septembra 2009. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4157/10 (J. R.) | Sudska praksa | Aktio