Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4189/10 (Mira-Milica Pjanić)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4189/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4189/10, rješavajući apelaciju Mire-Milice Pjanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire-Milice Pjanić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000358 08 Rev od 1. jula 2010. godine i presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Gž-07-0001 255 od 26. septembar 2007.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mira-Milica Pjanić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Glamočana, koju zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović advokati iz Gradiške, podnijela je 25. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000358 08 Rev od 1. jula 2010. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-0001 255 od 26. septembar 2007. godine
2. Presudom Osnovnog suda Gradiška (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-539/05 od 30. marta 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-0001 255 od 26. septembar 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi Milorad Tubić obaveže da joj na ime njenog suvlasničkog dijela od 1/3 na parcelama br. k.č. 837/2 i k.č. 837/3 upisanim u p.l. broj 33 KO Glamoč u površini od 6629 m ispalti iznos od 4.419,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom usvojen je protužbeni zahtjev tuženog-protivtužitelja da je isti vlasnik i posjednik na navedenim parcelama po osnovu kupoprodajnog ugovora od 1. septembra 1988. godine, što je apelantica dužna priznati i tuženom-protivtužitelju izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tuženog-protivtužitelja ili u protivnom isti je ovlašten da na osnovu ove presude izvrši upis prava vlasništva na svoje ime. Apelantica je obavezana da tuženom-protivtužitelju naknadi troškove parničnog postupka.
3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 118 0 P 000358 08 Rev od 1. jula 2010. godine, kojim je odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 P 000358 08 Rev od 1. jula 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-0001 255 od 26. septembar 2007. godine
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena navedena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-0001 255 od 26. septembar 2007. godine, s obzirom da je Vrhovni sud rješavajući po izjavljenoj reviziji protiv drugostepene presude donio rješenje 1. jula 2010. godine pa je nesporno da je apelantica navedenu presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. septembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović