Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-446/10 (R. Đ.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-446/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 446/10, rješavajući apelaciju Radojke Đorđić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Đorđić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 000026 08 Rev od 12. novembra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 000026 08 Gž od 11. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Radojka Đorđić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Gornjeg Svilaja, podnijela je 1. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 P 000026 08 Rev od 12. novembra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 000026 08 Gž od 11. aprila 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda Orašje broj 25 0 P 00026 04 P od 20. novembra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 25 0 P 000026 08 Gž od 11. aprila 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice, vsp. 10.000,00 KM, kojim je tražila od suda da obaveže tuženog O.S. da joj preda u posjed nekretnine pobliže opisane u dispozitivu prvostepene presude.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 25 0 P 000026 08 Rev od 12. novembra 2009. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelantice izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda od 11. aprila 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da je odredbom 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: Zakon) predviđeno da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da odredba člana 316. stav 1. istog zakona obavezuje tužioca da u tužbi označi vrijednost predmeta spora, a da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (stav 2. istog člana). Imajući u vidu da odredbu člana 321. stav 2. istog zakona, koja propisuje da je mjerodavna vrijednost spora ona koju je tužilac označio u tužbi, što u konkretnom slučaju iznosi 10.000,00 KM, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbi člana 247. stav 1. navedenog zakona

4. Ustavni sud zapaža da apelantica u svojim žalbenim navodima nije precizno navela koja prava zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) su joj osporenim odlukama povrijeđena, ali da iz stanja spisa proizlazi da se ona žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda broj 25 0 P 000026 08 Rev od 12. novembra 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 25 0 P 000026 08 Gž od 11. aprila 2008. godine.

8. S obzirom na to da je apelantici 24. aprila 2008. godine uručena osporena presuda Kantonalnog suda od 11. aprila 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. februara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-446/10 (R. Đ.) | Sudska praksa | Aktio