Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4561/10 (N.Z.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4561/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4561/10, rješavajući apelaciju N.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.Z., podnesena protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite - Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu Republike Srpske broj 05/5-
1042/O.K. od 1. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. N.Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, podnijela je 25. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite - Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 05/5-1042/O.K. od 1. aprila 2006. godine.
2. Prema informacijama u spisu, apelantica je u toku 2000. godine podnijela zahtjev Komisiji za ostvarivanje prava na otpremninu prema članu 152. (sada član 182.) Zakona o radu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07 prećišćen tekst; u daljnjem tekstu: ZOR RS). Komisija je Rješenjem broj 05/5-1042/O.K. od 1. aprila 2006. godine odbila njen zahtjev kao neosnovan.
3. Apelantica je 25. jula 2006. godine protiv navedenog rješenja Komisije podnijela žalbu Ministru rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske. Navodi da je nakon toga uputila i pismenu urgenciju za rješavanje njene žalbe, kao i telefonske pozive, ali bez rezulatata.
4. Apelantica se žali da predmetni postupak traje već 10 godina čime smatra da je povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, smatra da je osporeno rješenje nezakonito, te se žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored toga, traži naknadu materijalne i nematerijalne štete, te isplatu otpremnine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 17. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05) propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
8. U konkretnom slučaju, apelantica nije, shodno članu 17. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, iskoristila mogućnost pokretanja upravnog spora zbog nedonošenja odluke o njenoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Komisije broj 05/5-1042/O.K. od 1. aprila 2006. godine. Dakle, apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove, odnosno nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu pa se apelacija ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović