Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4610/10 (H. B.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4610/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4610/10, rješavajući apelaciju Halide Buljugić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Halide Buljugić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 000970 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 000 970 08 Gz od 28. maja 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 P 000970 07 P od 30. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Halida Buljugić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnijela je 25. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 000970 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 000 970 08 Gz od 28. maja 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 000970 07 P od 30. juna 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 83 0 P 000970 07 P od 30. juna 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 83 0 P 000 970 08 Gz od 28. maja 2010. godine, obavezana je Republika Srpska-Osnovni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici na ime neto naknade za godišnji odmor za 2006. godinu isplati iznos od 1.200,00 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Predmetnom presudom odbijen je kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime naknade putnih troškova za svaki radni dan u periodu od 8. marta 2004. godine pa do donošenja odluke suda isplati iznose u visini cijene prevozne karte u javnom saobraćaju na relaciji Tuzla-Bijeljina i nazad, a koja bi se odredila prema važećim cijenama na dan isplate, kao i da joj ubuduće na isti način plaća putne troškove dok se ne promijene okolnosti koje pravdaju prestanak obaveze plaćanja.

3. Odlučujući o reviziji koju je apelantica izjavila protiv Presude Okružnog suda, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 83 0 P 000970 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine kojim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237.stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a. Konstatujući da je apelantica u tužbi kojom je tražila naknadu troškova prevoza označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 99,00 KM, odnosno da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 99,00 KM, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iz odredbe člana 237. stav 2 ZPP-a. Takođe, zaključio je da odlučivanja o apelanticinoj reviziji nije od značaja ni za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP.

4. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica je protiv Presude Okružnog suda broj 83 0 P 000 970 08 Gz od 28. maja 2010. godine izjavila reviziju, ali je ona odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 000970 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 83 0 P 000 970 08 Gz od 28. maja 2010. godine.

8. S obzirom na to da je apelantici 8. juna 2010. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 83 0 P 000 970 08 Gz od 28. maja 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. oktobra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4610/10 (H. B.) | Sudska praksa | Aktio