Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4619/10 (M. Z.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4619/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4619/10, rješavajući apelaciju Mirka Zelovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Zelovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Ps 000602 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Pž-10-000 001 od 4. februara 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj Ps-112/03 od 30. decembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Zelović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je 27. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 Ps 000602 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Pž-10-000 001 od 4. februara 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ps-112/03 od 30. decembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj Ps-112/03 od 30. decembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja „Delta-Inžinjering“ d.o.o. Trnovo kojim je tražio da se obaveže tuženi „Srbinjeputevi“ AD Foča (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu na ime naknade štete isplati novčani iznos od 47.500,00 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, te je obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.257,00 KM.

3. „Delta-Inžinjering“ d.o.o. Trnovo je izjavio žalbu Okružnom sudu protiv Presude Osnovnog suda broj Ps-112/03 od 30. decembra 2005. godine.

4. Na prijedlog apelanta kao osnivača i direktora „Delta-Inžinjering“ d.o.o. Trnovo, pokrenut je likvidacioni postupak nad tim pravnim licem, koji je zaključen pravosnažnim Rješenjem Osnovnog suda u Sokocu broj RL-18/05 od 27. marta 2006. godine.

5. Nakon toga, predmetni parnični postupak je prekinut pravosnažnim Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Pž-08-000 050 od 22. septembra 2008. godine.

6. Osnovni sud u Sokocu je, na apelantov prijedlog, donio Rješenje broj RL-18/05 od 17. februara 2009. godine, kojim je naloženo apelantu, kao jedinom osnivaču likvidiranog društva „Delta-

Inžinjering“ d.o.o. Trnovo da, kao pravni slijednik tog društva, na sebe preuzme sve obaveze i prava koja su proistekla iz poslovanja „Delta-Inžinjering“ d.o.o. Trnovo, a koje nisu ispunjene tokom likvidacionog postupka RL-18/05 koji je vođen pred tim sudom.

7. Zatim je Okružni sud donio Rješenje broj 015-0-Pž-09-000 051 od 9. septembra 2009. godine kojim je određen nastavak prekinutog parničnog postupka.

8. Nakon toga, Okružni sud je donio Presudu broj 015-0-Pž-10-000 001 od 4. februara 2010. godine, kojom je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu Presudu Osnovnog suda broj Ps-

112/03 od 30. decembra 2005. godine.

9. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-Pž-10-000 001 od 4. februara 2010. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao neblagovremenu Rješenjem broj 118 0 Ps 000602 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 84/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se revizija u privrednim sporovima može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, navedeno je da iz spisa predmeta proizilazi da je otpravak osporene drugostepene presude dostavljen apelantu 11. februara 2010. godine, te da je rok za izjavljivanje revizije počeo teći 12. februara 2010. godine i da je apelant mogao izjaviti reviziju najkasnije do 26. februara 2010. godine. Međutim, Vrhovni sud je konstatovao da je apelant 11. marta 2010. godine uputio reviziju sudu preporučenom pošiljkom putem pošte, odnosno nakon isteka zakonom propisanog roka, pa je, shodno tome, odlučio kao u dispozitivu na osnovu člana 247. stav 1. ZPP-a.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. Ustavni sud najprije zapaža da je, u skladu sa članom 237. stav. 1. i 2. ZPP-a, revizija u privrednim sporovima dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 20.000 KM i da se može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

14. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

15. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-

Pž-10-000 001 od 4. februara 2010. godine, ali je Vrhovni sud odbacio kao neblagovremenu Rješenjem broj 118 0 Ps 000602 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine, zbog toga što je podnesena nakon isteka roka propisanog članom 237. stav. 1. ZPP-a. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti revizije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4619/10 (M. Z.) | Sudska praksa | Aktio