Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4629/10 (N. M. iz Čapljine, Z. Š. iz Mostara, M. D. iz Mostara, R. Z. iz Čitluka, i M. P. iz Širokog Brijega)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4629/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4629/10, rješavajući apelaciju Nikole Markovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Markovića, Zdenka Šunjića, Mire Džidić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 045466 10 Rev od 26. avgusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 045466 09 Gž od 28. avgusta 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj broj 65 0 P 045466 07 P od 2. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radoslava Zovke i Marinka Pinjuha podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 045466 10 Rev od 26. avgusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 045466 09 Gž od 28. avgusta 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 045466 07 P od 2. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Marković iz Čapljine, Zdenko Šunjić iz Mostara, Mira Džidić iz Mostara, Radoslav Zovko iz Čitluka, i Marinko Pinjuh iz Širokog Brijega (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijeli su 27. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 045466 10 Rev od 26. avgusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 045466 09 Gž od 28. avgusta 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 045466 07 P od 2. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 045466 07 P od 2. oktobra 2008. godine tužena Federacija Bosne i Hercegovine je obavezana da, na ime potraživanja iz radnog odnosa, isplati Nikoli Markoviću ukupan iznos od 2.614,54 KM, Zdenku Šunjiću ukupan iznos od 2.376,84 KM i Miri Džidić ukupan iznos od 3.141,53 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. novembra 2007. godine do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.792,00 KM. Presudom je primljeno na znanje povlačenje tužbe Radoslava Zovke i Marinka Pinjuha.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 045466 09 Gž od 28. avgusta 2009. godine uvažena je žalba tužene i prvostepena presuda Općinskog suda od 2. oktobra 2008. godine preinačena u dosuđujućem dijelu, tako što je u cjelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata Nikole Markovića, Zdenka Šunjića i Mire Džidić.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 045466 10 Rev od 26. avgusta 2010. godine odbačena je kao nedopuštane revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda od 28. avgusta 2009. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da pobijani dio osporene drugostepene presude za svakog tužitelja-suparničara pojedinačno ne prelazi iznos od 10.000 KM, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
U odnosu na apelante Nikolu Markovića, Zdenka Šunjića i Mire Džidić
7. U konkretnom slučaju revizija, u odnosu na apelante Nikolu Markovića, Zdenka Šunjića i Miru Džidić, je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 045466 10 Rev od 26. avgusta 2010. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 045466 09 Gž od 28. avgusta 2009. godine.
8. S obzirom na to da je apelantima 7. septembra 2009. godine uručena osporena presuda Kantonalnog suda od 28. avgusta 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. oktobra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
U odnosu na apelante Radoslava Zovku i Marinka Pinjuha
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud zapaža da su apelanti Radoslav Zovko i Marinko Pinjuh povukli svoje tužbe u toku prvostepenog postupka, te da se u njihovom slučaju sudovi nisu upuštali u meritum spora, tj. ispitivanje tužbenih navoda. U konkretnom slučaju, apelanti nisu došli do konačne i meritorne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti nisu efektivno iscrpili pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović