Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1220/08 (M. O.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Povrat stana
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1220/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1220/08, rješavajući apelaciju Midhata Omeragića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Midhata Omeragića podnesena zbog neizvršenja Rješenja Sekretarijata za privredu i finansije Općine Donji Vakuf broj 03-362-4727/96 od 16. oktobra 1996. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Midhat Omeragić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa podnio je 24. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Sekretarijata za privredu i finansije Općine Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: Sekretarijat) broj 03-362-4723/96 od 16. oktobra 1996. godine.

2. Apelantu je odlukom «Šipada» Sarajevo - RO «Janj» Donji Vakuf - OOUR Tvornica montažnih kuća i građenja Donji Vakuf, 30. decembra 1980. godine dodijeljen na korištenje stan u sastavu montažnih kuća u Donjem Vakufu u ulici Zlatnih ljiljana.

3. Urbanističko-građevinski inspektor Općine Donji Vakuf je u predmetu nadzora nad provođenjem odredaba Zakona o prostornom uređenju po službenoj dužnosti donio Rješenje broj 03-

362-4723/96 od 16. oktobra 1996. godine, kojim je Mustafi Hadžiću naređeno da u roku od sedam dana od dana prijema rješenja ukloni bespravno sagrađeni stambeni objekt - porodičnu kuću - pod prijetnjom prinudnog izvršenja, pri čemu žalba ne odlaže izvršenje rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 4. septembra 1996. godine vršen inspekcijski nadzor kada je utvrđeno da je Mustafa Hadžić započeo izgradnju porodične kuće na temeljima porušenih montažnih kuća koje su vlasništvo «Tvornice montažnih kuća» Donji Vakuf, bez prethodno pribavljene urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole. Budući da u ostavljenom roku nije pribavio urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu, doneseno je rješenje o uklanjanju bespravno sagrađenog objekta.

4. Mustafa Hadžić je 30. januara 1997. godine Sekretarijatu za urbanizam i prostorno uređenje Općine Donji Vakuf podnio zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti u ulici Zlatnih ljiljana u Donjem Vakufu, a radi izgradnje stambenog objekta. Postupajući povodom njegovog zahtjeva, Sekretarijat za urbanizam i prostorno uređenje je donio Rješenje broj 03/1-201/97 od 19. marta 1997. godine, kojim je Mustafi Hadžiću data urbanistička saglasnost za lokaciju porodičnog stambenog objekta u KO Donji Vakuf (mjesto gdje su ranije bile izgrađene montažne kuće u kojima je apelant imao stan).

5. Postupajući povodom apelantovog zahtjeva za povrat stana, Stambena služba Općine Donji Vakuf je donijela Rješenje broj 03/1-1859/98 od 23. decembra 1999. godine, kojim je utvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Zlatnih ljiljana u Donjem Vakufu, da stan nije proglašavan napuštenim i da će se povrat stana apelantu izvršiti nakon sanacije stana koji je uslijed ratnih djelovanja oštećen preko 30%. U obrazloženju rješenja je navedeno da je činjenica oštećenja stana utvrđena uviđajem na licu mjesta.

6. Apelant je 22. septembra 2005. godine Sekretarijatu podnio prijedlog za prinudno izvršenje rješenja građevinskog inspektora od 16. oktobra 1996. godine kojim je Mustafi Hadžiću naloženo da u roku od sedam dana ukloni bespravno sagrađeni objekt koji se nalazi na mjestu gdje su ranije bile izgrađene montažne kuće.

7. Apelant je 21. augusta 2006. godine pismenim zahtjevom upućenim načelniku Općine Donji Vakuf i pomoćniku načelnika za urbanizam, prostorno uređenje i katastar Općine Donji Vakuf zatražio da se preispita urbanistička saglasnost izdata Mustafi Hadžiću budući da zbog te «sporne urbanističke saglasnosti» on ne može ostvariti svoja prava. Predložio je da nadležni organ koji je izdao urbanističku saglasnost obnovi postupak u smislu odredaba Zakona o upravnom postupku, te da mu se kao zainteresiranoj stranci omogući ravnopravno učešće u postupku.

8. Apelant se zatim žalbom obratio Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Ministarstvo je, rješavajući o njegovoj žalbi, 29. novembra 2006. godine donijelo mišljenje prema kojem je apelantu neophodno omogućiti dosljednu primjenu zakonskih propisa i omogućiti ostvarenje prava na dom dodjelom druge stambene jedinice, ukoliko postojeći problem nije moguće riješiti na drugi adekvatan način.

9. Apelant se, također, obratio i ombudsmanima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ombudsmani), koji su Općini Donji Vakuf poslali preporuku sa napomenom da se u što bržem roku riješi apelantov predmet.

10. Federalno ministarstvo pravde (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) je dopisima od 5. februara 2007. godine i 29. februara 2008. godine od Općine Donji Vakuf tražilo dostavu podataka o neprovođenju izvršenja Rješenja broj 03-362-4723/96 od 16. oktobra 1996. godine, na koji nije odgovoreno.

11. Apelant se žali da su mu zbog neprovođenja Rješenja Sekretarijata (građevinskog inspektora) broj 03-362-4723/96 od 16. oktobra 1996. godine povrijeđena ustavna prava: pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na dom iz člana II/3. e), k) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 8. Evropske konvencije. Apelant povredu navedenih prava ističe isključivo u vezi sa neizvršenjem rješenja o rušenju bespravno sagrađenog objekta i nepostupanjem Općine Donji Vakuf, koja je imala obavezu provesti navedeno rješenje. Zbog toga, apelant smatra da se očigledno radi o opstrukciji u radu i svjesnom zanemarivanju službenih ovlaštenja, zbog čega se obraćao ombudsmanima i Ministarstvu, koji, postupajući povodom njegove žalbe, nisu mogli donijeti obavezujuća rješenja već preporuke kojima je predloženo rješenje konkretne situacije.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda odnosi na neizvršenje rješenja Sekretarijata od 16. oktobra 1996. godine, koje je, po službenoj dužnosti, donio urbanističko-građevinski inspektor prilikom provođenja odredaba Zakona o prostornom uređenju. Navedenim rješenjem Mustafi Hadžiću je naloženo da u roku od sedam dana poruši bespravno sagrađeni objekt pod prijetnjom izvršenja.

15. Iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu također proizlazi da je rješenjem organa uprave od 23. decembra 1999. godine apelantu dopušteno da se vrati u stan na kojem je bio nosilac stanarskog prava, te da će to svoje pravo na povrat stana realizirati nakon sanacije stana koji je uslijed ratnih djelovanja bio devastiran. Međutim, apelant u apelaciji koju je podnio Ustavnom sudu ne problematizira razloge zbog kojih ovo rješenje nije izvršeno, već povredu svojih prava dovodi isključivo u vezu sa neizvršenjem rješenja o rušenju bespravno izgrađenog objekta. Ustavni sud primjećuje da je predmetno rješenje o rušenju bespravno izgrađenog objekta po službenoj dužnosti donio građevinski inspektor, koji je u postupku kontrole na licu mjesta prvo naložio Mustafi Hadžiću da prestane sa izvođenjem radova i sam ukloni bespravno izgrađeni objekt, a zatim, s obzirom na to da Mustafa Hadžić nije u ostavljenom roku postupio po datom nalogu, inspektor je donio rješenje o rušenju objekta. U tom postupku apelant nije učestvovao, niti je prema zakonu postojala bilo čija obaveza da osigura apelantovo učešće u tom postupku. Osim toga, Ustavni sud ne vidi niti jedan argument na osnovu kojeg bi se rušenje bespravno izgrađenog objekta, odnosno provođenje predmetnog rješenja koje je donio građevinski inspektor, moglo dovesti u vezu sa ostvarenjem ili zaštitom bilo kojeg prava na čiju se povredu apelant poziva u apelaciji (dom, imovina, pravično suđenje). Naime, Ustavni sud ne može odgovoriti na pitanje kako bi apelant i da li bi se uopće vratio u svoj stan, odnosno dom, sve i da se izvrši predmetno rješenje građevinskog inspektora, tj. da se sruši bespravno izgrađeni objekt. Slična pitanja (bez odgovora) mogu se postaviti i u vezi sa apelantovim pozivanjem na povredu prava na imovinu i pravično suđenje.

16. Stoga je Ustavni sud mišljenja da apelant u konkretnom slučaju nema «opravdan zahtjev» da se poziva na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na dom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1220/08 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio