Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1341/08 (S. Z. i drugih 322 lica)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pasivna legitimacija
  • Neovlašteno lice
  • Protek roka
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1341/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1341/08, rješavajući apelaciju Sadike Zahirović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i 4. tač. 4. i 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bahrije Grabus, Berine Delić, Nasire Terzić, Fatime Peskić, Mersije Prcanović, Denisa Mršića, Mersede Đelilbašić, Jasmine Mlaćo, Jasmine Hrnjić, Melihe Tatar, Josipa Dujmušića, Lejle Kovačević, Rusmire Sefer, Mirsada Hadžića, Mehmeda Husanovića, Samre Zaimović, Bademe Džambegović, Ekrema Mrakića, Aide Tahunić, Dženite Delić, Jasmine Sivro, Suade Ramić, Sekine Skrobo, Lejle Lendo, Bege Lepir, Safije Makić, Mirsade Šakić, Senade Ibrak, Emsada Konjalića, Vernesa Đelilbašića, Zurafete Tarakčija, Selme Duganhodžić, Nermine Hrustanović, Mirsade Rosić, Mirsada Zukana, Else (Mehić) Razić, Dževada Rujanca, Vildane Elezović, Mubere Kadić, dr. Mithata Asotića, dr. Hasana Muminagića, dr.

Saliha Bazdulja, dr. Omera Lepara, dr. Nedmina Purića, dr.

Murisa Trake, dr. Selmira Topčića, dr. Nedima Kulenovića, dr.

Haruna Fazlibegovića, dr. Sifeta Mrkonje, Enise Prijić, dr.

Zorana Banjca, dr. Biljane Ćerović, Admira Arnautovića, Mersihe Šakić, Besime (Mušić) Rosić, dr. Jasminke Asotić, Ramize Mujić, Selme Razić, Senije Kahrić, Merime Smajić, Maide Pašalić, Emira Makića, Nihada Begovca, Mirnese Beba, Senada Skopljaka, Velimira Pačavre, Huse Tahirovića, Safije Mujkić, Zijada Avdića, Almira Sefera, Jakuba Gorana, dr.

Sakiba Alibegovića, dr. Izudina Unkića, dr. Hajrudina Alijagića, dr. Nihade Kurbegović-Čampara, dr. Zenaide Ibrović-Musa, Envere Kasum, Dinke Džonlić, Senade Muslimović, Đurđice Križanović, Azrudina Zečevića, Edine Omić, Senada Aganovića, Konjalić Mirsada, Edine Bektašević, Halila Leke, Nermina Čauševića, Belme Spahić, Munire Husanović, Alme Karahodžić, Vahide Đemić, Senade Palić, Svetlane Malić, Merise Kovačević, Željke Laštro, Zijade Mehanović, dr. Izeta Hadžimujića, dr.

Edibe Hadžimujić Konjalić, dr. Enise Čaluk, dr. Saliha Hrvačića, dr. Latifa Uzunaja, dr. Indire Abdulović, Sabine Zahirović, Mire Lendo-Čoprka, Hajrije Grabus, Jasne Tolja, dr. Zlatana Živanovića, dr. Mensure Hadžiabdić, dr. Sabine Bojić, dr. Saše Živanovića, dr. Orhana Šabana, Zrinka Laštre, Nihade Haseljić, Edvije Jusić, Razije Hodžić, Hajrije Zukić, Lejle Indžić, Esmire Šabić, Dževada Suhonića, Hidajeta Softića, Irhada Hrustanovića, Jadranke Džonlić, Faima Pajića, Edina Omerdića, Midhata Dedića, Eldine Salkica, Nermine Sirić, Mirsade Arnautović, Rašida Mulamuhića, Elbise Turić, Amre Muslimović, Jasmine Begić, Gordane Stupar, Suade Kajmak, mr.phr. Smirne Perenda, Gordane Šabić, Zeira Prcanovića, dr. Nezire Smailbegović, dr.

Safeta Šuškića, dr. Faruka Bahtića, dr. Fuada Pašića, Samije Samokovlić, Sejide Brajić, Violeta Halilović, dr. Zaime Zahiragića, Mirsade Hadžijunuzović, Adile Mehić, Nihade Arnautović, Rusmira Bahtića, Fahrudina Melića, Lucije Kulaglić, Kasima Klisure, Jasmina Musića, Anele Đelilbašić, Minete Muslimović, Nezira Maglića, Zdenke Merdan, Iria Ćorovića, Dinka Bajramovića, Sanele Muslimović, Emire Skrobo, Ize Ćejvan, Semire Muslimović, Vahide Kahrić, dr. Nedžada Hadžića, Behije Pandža, Danijele Osmanović, Džane Kavazović, Senke Durmić, Amele Kopić, Snježane Perčinlić, Rabije Malkoč, Dženete Mujanović, Amele Babić, dr. Salke Lisice, Emirzade Halep, dr. Fatime Ljevaković-Ćurić, dr. Rifata Sujoldžića, Bibe Šakić, Dženane Kos, dr. Amera Šuškića, dr. Harisa Idrizbegovića, Sanele Topalbegović, Sanele Kosovac, dr. Nure Bazdulj, Fadile Hodžić, Senade Tica, Nermina Dautovića, Đenane Nuhić, Emine Kazija, Šefike Alić, Admira Babića, dr. Ekrema Mahmutovića, Senada Bašića, Edina Poljarevića, Hatidže Maglić, Zahida Perende, dr. Senada Kerića, Ifeta Halepa, Abdurahmana Brkića, dr. Hasiba Jareba, Emre Blaževića, Enesa Kasuma, Erhada Zukića, Nenada Ledića, Mufida Sujoldžića, Almria Salduma, Enesa Tahirovića, Mirzeta Zahirovića, Hajrudina Salkice, Mirsada Mujkanovića, Enise Šakić, Ejuba Bradića, Vladimira Stojaka, Elvira Šiljka, Uzeira Šahića, Alije Šakića, Faika Peljte, Senada Pripoljca, Milana Blagića, Ferize Đulabdić i Mahmuta Kukića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000873 od 25. marta 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Travniku broj Rs 155/05 od 29. septembra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadike Zahirović, Edine Salkica, Šefije Manjušak, dr. Sadije Kajimović, Šemsudina Čauševića, Sabine Grabus, Nevzete Ribo, Nihade Šahić, Đule Jašarević, Zaima Istrafovića, Sadete Jašarević, Hate Jusić, Adile Novalić, Naime Jusić, Murise Hadžić, Mirnese Lendo, Eldine Babanović, Amele Bašić, Almire Tenić, Fatime Adilović, Raseme Smajić, Fate Karahodže, Saladine Imamović, Đipke Meštrovac, dr. Mersiha Mujkić-Grabus, Nusrete Grabus, Adile (Šiljak) Alibegović, Nusrete Sejdić, Fatime Ribo, Šehide Goran, Nadire Zukan, Selme Purić, Razije Jahić, Indire Zolota, Naziće Ramić, Adile Dervišić, Sadžide Hodžić, Adise Hadžiarapović, Zejne Ramić, Suvade Jašarević, Rebije Hodžić, Pakize Kasum, Đulse Delić, Nerima Grabus, Jasmine Bakija, Šaćire Đelilbašić, dr.

Sanele Halilović-Šuškić, Edine Hamur, Ramize Zeljković, Fatime Smajić, Jasmine Jusić, Nikhate Mahanović, Smajile Tatar, Erdine Bahtić, Aide Maglić, Đevahire Alagić, Džemile Alibegović, Samire Tahirović, Nisvete Hadžić, Huseina Samilovića, Muniba Davorovića, Senije Malkoč, Azre Šišić, Hazima Šahdana, Halila Sušića, Naila Tenića, Zijada Vrevića, Murisa Ganića, Suada Bajrića, Nijaza Hadžića, Ibre Gasala, Hamida Bahtića, Nesade Kovčo, Zehmire Bajrić, Sefire Sivić, Fahrudina Sivre, Mirze Šakića, Elfada Bektaša, Mehrije Ahmić, Habibe Mujak, Nermina Jusića, Fikrete Zolota, Fate Palalić, Gorana Đorđevića, Ružice Tomičić, Ibrahima Heldića, Nijaza Ganića, Damira Malkoča, Đemalija Hamzića i dr. Alme Bukvić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07- 000873 od 25. marta 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007.

godine i presude Općinskog suda u Travniku broj Rs 155/05 od 29.

septembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Konjalića, Semira Mehmedagića, Dragice Maros, Aide Alagić, dr. Hilme Čaluka, Fatime Tahirović, Vinka Lovrića, Stane Vujičić, Rabije Krajinović i Jacinte Jokanović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000873 od 25. marta 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Travniku broj Rs 155/05 od 29. septembra 2006.

godine, zato što su je podnijela neovlaštena lica.

OBRAZLOŽENJE

1. Sadika Zahirović i drugih 322 lica nabrojanih u dispozitivu odluke (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnijeli su 6. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000873 od 25. marta 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Rs 155/05 od 29. septembra 2006. godine.

2. Apelanti su podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv Srednjobosanskog kantona/Kanton Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike plaće, toplog obroka i regresa i neisplaćene naknade za minuli rad u ukupnom iznosu od 4.449.775,51 KM, kao i da im se na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.996,30 KM.

3. Presudom Općinskog suda broj Rs 155/05 od 29. septembra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata.

4. Općinski sud je na temelju izvedenih dokaza i primjenom odredbi člana 4, 39. i 41. Zakona o ustanovama RBiH („Službeni list FBiH“ br. 6/92, 8/93 i 13/94; u daljnjem tekstu: Zakon) zaključio da tuženi nije pasivno legitimisan u ovom sporu. Naime, prvostepeni sud je utvrdio da su apelanti zaposlenici Javne ustanove «Bolnica Travnik» (u daljnjem tekstu: Bolnica), sa kojom kao poslodavcem imaju zaključene ugovore o radu, odnosno da nisu uposlenici tuženog. Osim toga, Općinski sud je ukazao da je odredbama čl. 2. i 3. Zakona o radu („Službene novine FBiH“ br. 43/99, 32/00 i 29/03) propisano da se između poslodavca i zaposlenika zasniva radni odnos iz kojeg proizlaze međusobna prava i obaveze, među kojima je i pravo zaposlenika na naknadu plaće, regresa za korištenje godišnjeg odmora, naknadu toplog obroka i ostalih naknada utvrđenih Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu i Granskim kolektivnim ugovorom.

5. U obrazloženju drugostepene presude Kantonalni sud je naglasio da je prvostepeni sud pravilno zaključio da tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj parnici. Na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su apelanti zaposlenici Bolnice. Apelanti i navedeni poslodavac su zaključili ugovore o radu, pa, prema tome, a u skladu sa relevantnim odredbama Zakona, Zakona o radu i Granskog kolektivnog ugovora, proizlazi da se između poslodavca i zaposlenika zasniva radni odnos sa međusobnim pravima i obavezama, u što spada i pravo zaposlenika na naknadu plaće, regresa za korištenje godišnjeg odmora, naknadu toplog obroka, kao i ostale naknade utvrđene ugovorom o radu. Takođe, Kantonalni sud je istakao da ni apelanti u svojoj žalbi, ne spore činjenicu nedostataka pasivne legitimacije, ali smatraju da na osnovu drugih akata imaju pravo od tuženog potraživati plaće, naknade za topli obrok i regres za korištenje godišnjeg odmora. Nadalje, prema mišljenju Kantonalnog suda pravilan je i zaključak prvostepenog suda da ostale tvrdnje i dokaze u pogledu visine potraživanja nije ni trebalo cijeniti, obzirom da bi navedeni dokazi bili relevantni samo u slučaju da je tuženi pasivno legitimisan. Stoga Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani navodi iznijeti u žalbi da prvostepeni sud nije cijenio sve izvedene dokaze i da o njima nije zauzeo stav.

6. Vrhovni sud je presudom broj 070-0-Rev-07-000873 od 25. marta 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju: Sadike Zahirović, Edine Salkica, Šefije Manjušak, dr. Sadije Kajimović, Šemsudina Čauševića, Sabine Grabus, Nevzete Ribo, Nihade Šahić, Đule Jašarević, Zaima Istrafovića, Sadete Jašarević, Hate Jusić, Adile Novalić, Naime Jusić, Murise Hadžić, Mirnese Lendo, Eldine Babanović, Amele Bašić, Almire Tenić, Fatime Adilović, Raseme Smajić, Fate Karahodže, Saladine Imamović, Đipke Meštrovac, dr. Mersiha Mujkić-Grabus, Nusrete Grabus, Adile (Šiljak) Alibegović, Nusrete Sejdić, Fatime Ribo, Šehide Goran, Nadire Zukan, Selme Purić, Razije Jahić, Indire Zolota, Naziće Ramić, Adile Dervišić, Sadžide Hodžić, Adise Hadžiarapović, Zejne Ramić, Suvade Jašarević, Rebije Hodžić, Pakize Kasum, Đulse Delić, Nerima Grabus, Jasmine Bakija, Šaćire Đelilbašić, dr. Sanele Halilović-Šuškić, Edine Hamur, Ramize Zeljković, Fatime Smajić, Jasmine Jusić, Nikhate Mahanović, Smajile Tatar, Erdine Bahtić, Aide Maglić, Đevahire Alagić, Džemile Alibegović, Samire Tahirović, Nisvete Hadžić, Huseina Samilovića, Muniba Davorovića, Senije Malkoč, Azre Šišić, Hazima Šahdana, Halila Sušića, Naila Tenića, Zijada Vrevića, Murisa Ganića, Suada Bajrića, Nijaza Hadžića, Ibre Gasala, Hamida Bahtića, Nesade Kovčo, Zehmire Bajrić, Sefire Sivić, Fahrudina Sivre, Mirze Šakića, Elfada Bektaša, Mehrije Ahmić, Habibe Mujak, Nermina Jusića, Fikrete Zolota, Fate Palalić, Gorana Đorđevića, Ružice Tomičić, Ibrahima Heldića, Nijaza Ganića, Damira Malkoča, Đemalija Hamzića i dr. Alme Bukvić izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda.

7. Istom presudom Vrhovni sud je odbio kao neosnovanu reviziju apelanata Bahrije Grabus, Berine Delić, Nasire Terzić, Fatime Peskić, Mersije Prcanović, Denisa Mršića, Mersede Đelilbašić, Jasmine Mlaćo, Jasmine Hrnjić, Melihe Tatar, Josipa Dujmušića, Lejle Kovačević, Rusmire Sefer, Mirsada Hadžića, Mehmeda Husanovića, Samre Zaimović, Bademe Džambegović, Ekrema Mrakića, Aide Tahunić, Dženite Delić, Jasmine Sivro, Suade Ramić, Sekine Skrobo, Lejle Lendo, Bege Lepir, Safije Makić, Mirsade Šakić, Senade Ibrak, Emsada Konjalića, Vernesa Đelilbašića, Zurafete Tarakčija, Selme Duganhodžić, Nermine Hrustanović, Mirsade Rosić, Mirsada Zukana, Else (Mehić) Razić, Dževada Rujanca, Vildane Elezović, Mubere Kadić, dr. Mithata Asotića, dr. Hasana Muminagića, dr. Saliha Bazdulja, dr. Omera Lepara, dr. Nedmina Purića, dr. Murisa Trake, dr. Selmira Topčića, dr. Nedima Kulenovića, dr. Haruna Fazlibegovića, dr. Sifeta Mrkonje, Enise Prijić, dr. Zorana Banjca, dr. Biljane Ćerović, Admira Arnautovića, Mersihe Šakić, Besime (Mušić) Rosić, dr. Jasminke Asotić, Ramize Mujić, Selme Razić, Senije Kahrić, Merime Smajić, Maide Pašalić, Emira Makića, Nihada Begovca, Mirnese Beba, Senada Skopljaka, Velimira Pačavre, Huse Tahirovića, Safije Mujkić, Zijada Avdića, Almira Sefera, Jakuba Gorana, dr. Sakiba Alibegovića, dr. Izudina Unkića, dr. Hajrudina Alijagića, dr. Nihade Kurbegović-Čampara, dr. Zenaide Ibrović- Musa, Envere Kasum, Dinke Džonlić, Senade Muslimović, Đurđice Križanović, Azrudina Zečevića, Edine Omić, Senada Aganovića, Konjalić Mirsada, Edine Bektašević, Halila Leke, Nermina Čauševića, Belme Spahić, Munire Husanović, Alme Karahodžić, Vahide Đemić, Senade Palić, Svetlane Malić, Merise Kovačević, Željke Laštro, Zijade Mehanović, dr. Izeta Hadžimujića, dr. Edibe Hadžimujić Konjalić, dr. Enise Čaluk, dr. Saliha Hrvačića, dr. Latifa Uzunaja, dr. Indire Abdulović, Sabine Zahirović, Mire Lendo-Čoprka, Hajrije Grabus, Jasne Tolja, dr. Zlatana Živanovića, dr. Mensure Hadžiabdić, dr. Sabine Bojić, dr. Saše Živanovića, dr. Orhana Šabana, Zrinka Laštre, Nihade Haseljić, Edvije Jusić, Razije Hodžić, Hajrije Zukić, Lejle Indžić, Esmire Šabić, Dževada Suhonića, Hidajeta Softića, Irhada Hrustanovića, Jadranke Džonlić, Faima Pajića, Edina Omerdića, Midhata Dedića, Eldine Salkica, Nermine Sirić, Mirsade Arnautović, Rašida Mulamuhića, Elbise Turić, Amre Muslimović, Jasmine Begić, Gordane Stupar, Suade Kajmak, mr.phr. Smirne Perenda, Gordane Šabić, Zeira Prcanovića, dr. Nezire Smailbegović, dr. Safeta Šuškića, dr. Faruka Bahtića, dr. Fuada Pašića, Samije Samokovlić, Sejide Brajić, Violeta Halilović, dr. Zaime Zahiragića, Mirsade Hadžijunuzović, Adile Mehić, Nihade Arnautović, Rusmira Bahtića, Fahrudina Melića, Lucije Kulaglić, Kasima Klisure, Jasmina Musića, Anele Đelilbašić, Minete Muslimović, Nezira Maglića, Zdenke Merdan, Iria Ćorovića, Dinka Bajramovića, Sanele Muslimović, Emire Skrobo, Ize Ćejvan, Semire Muslimović, Vahide Kahrić, dr. Nedžada Hadžića, Behije Pandža, Danijele Osmanović, Džane Kavazović, Senke Durmić, Amele Kopić, Snježane Perčinlić, Rabije Malkoč, Dženete Mujanović, Amele Babić, dr. Salke Lisice, Emirzade Halep, dr. Fatime Ljevaković-Ćurić, dr. Rifata Sujoldžića, Bibe Šakić, Dženane Kos, dr. Amera Šuškića, dr. Harisa Idrizbegovića, Sanele Topalbegović, Sanele Kosovac, dr. Nure Bazdulj, Fadile Hodžić, Senade Tica, Nermina Dautovića, Đenane Nuhić, Emine Kazija, Šefike Alić, Admira Babića, dr. Ekrema Mahmutovića, Senada Bašića, Edina Poljarevića, Hatidže Maglić, Zahida Perende, dr. Senada Kerića, Ifeta Halepa, Abdurahmana Brkića, dr. Hasiba Jareba, Emre Blaževića, Enesa Kasuma, Erhada Zukića, Nenada Ledića, Mufida Sujoldžića, Almria Salduma, Enesa Tahirovića, Mirzeta Zahirovića, Hajrudina Salkice, Mirsada Mujkanovića, Enise Šakić, Ejuba Bradića, Vladimira Stojaka, Elvira Šiljka, Uzeira Šahića, Alije Šakića, Faika Peljte, Senada Pripoljca, Milana Blagića, Ferize Đulabdić i Mahmuta Kukića izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda.

8. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, pa je u tom smislu primjenom člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. tačka

2. ZPP odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata, koji su navedeni u stavu 1. izreke presude. S tim u vezi, Vrhovni sud je naglasio da su apelanti formalni suparničari, te da stoga svaki pojedinačno dosuđeni iznos, u presudi koja se pobija, treba da prelazi 10.000 KM da bi revizija bila dopuštena. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da odlučivanje o reviziji u ovom parničnom postupku ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, zbog čega nema mjesta primjeni izuzetaka iz člana 273. stav 3. ZPP. U odnosu na ostale apelante, ovaj sud je naveo da ne stoje revizioni navodi prema kojima pasivna legitimacije postoji na strani tuženog, jer nedostatak legitimacije proizlazi iz čl. 2. i 3. Zakona o radu („Službene novine FBiH“ broj. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana 41. Zakona. Naime, članom 41. Zakona propisano je: „da ustanova odgovara za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaže“. Prema tome, poslodavac apelanata ima svojstvo pravnog lica sa stranačkom sposobnošću, pa su apelanti sa njim u pravnom odnosu kao povjerioci zbog čega na osnovu člana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list RBiH“ broj: 2/92, 13/93 i 13/94; u daljnjem tekstu: ZOO) mogu zahtjevati ispunjenje obaveze, ukoliko dokažu osnovanost tužbenog zahtjeva od svog poslodavca, a ne od tuženog..

9. Apelanti se žale da im je osporenim presudama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz čl. 6. i 7. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je u postupku pred Kantonalnim sudom zanemarena odredba člana 231. ZPP po kojoj je bio u obavezi da «...ocjeni žalbene navode koji su od odlučujućeg značaja...» Apelanti su naveli da: „iz presude Kantonalnog suda nije jasno zašto Kanton nije nadležan“, te su posebno naglasili da Kantonalni sud nije dao odgovor na ključna pitanja. Iz tih razloga apelanti smatraju da «nije bilo fer pravne analize činjenica». Najzad apelanti su istakli da «sud nije naveo zakon ili neki propis koji uopće omogućava zaključak tipa „...ostalo ispušteno i ne treba cijeniti...“ Apelanti smatraju da je ovakav stav suda pravno neutemeljen, jer sudu niti jedan zakon ne daje takvo pravo da može donositi ovakve zaključke». Apelanti navode da presude Kantonalnog i Vrhovnog suda nisu dale odgovore na njihove žalbene niti revizione navode.

Dopustivost prima facie

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelante: Bahriju Grabus, Berinu Delić, Nasiru Terzić, Fatimu Peskić, Mersiju Prcanović, Denisa Mršića, Mersedu Đelilbašić, Jasminu Mlaćo, Jasminu Hrnjić, Melihu Tatar, Josipa Dujmušića, Lejlu Kovačević, Rusmiru Sefer, Mirsada Hadžića, Mehmeda Husanovića, Samru Zaimović, Bademu Džambegović, Ekrema Mrakića, Aidu Tahunić, Dženitu Delić, Jasminu Sivro, Suadu Ramić, Sekinu Skrobo, Lejlu Lendo, Begu Lepir, Safiju Makić, Mirsadu Šakić, Senadu Ibrak, Emsada Konjalića, Vernesa Đelilbašića, Zurafetu Tarakčija, Selmu Duganhodžić, Nerminu Hrustanović, Mirsadu Rosić, Mirsada Zukana, Elsu (Mehić) Razić, Dževada Rujanca, Vildanu Elezović, Muberu Kadić, dr. Mithata Asotića, dr. Hasana Muminagića, dr. Saliha Bazdulja, dr. Omera Lepara, dr. Nedmina Purića, dr. Murisa Trake, dr. Selmira Topčića, dr. Nedima Kulenovića, dr. Haruna Fazlibegovića, dr. Sifeta Mrkonje, Enisu Prijić, dr. Zorana Banjca, dr. Biljanu Ćerović, Admira Arnautovića, Mersihu Šakić, Besimu (Mušić) Rosić, dr. Jasminku Asotić, Ramizu Mujić, Selmu Razić, Seniju Kahrić, Merimu Smajić, Maidu Pašalić, Emira Makića, Nihada Begovca, Mirnesu Beba, Senada Skopljaka, Velimira Pačavre, Huse Tahirovića, Safiju Mujkić, Zijada Avdića, Almira Sefera, Jakuba Gorana, dr. Sakiba Alibegovića, dr. Izudina Unkića, dr. Hajrudina Alijagića, dr. Nihadu Kurbegović-Čampara, dr. Zenaidu Ibrović- Musa, Enveru Kasum, Dinku Džonlić, Senadu Muslimović, Đurđicu Križanović, Azrudina Zečevića, Edinu Omić, Senada Aganovića, Konjalić Mirsada, Edinu Bektašević, Halila Leke, Nermina Čauševića, Belmu Spahić, Muniru Husanović, Almu Karahodžić, Vahidu Đemić, Senadu Palić, Svetlanu Malić, Merisu Kovačević, Željku Laštro, Zijadu Mehanović, dr. Izeta Hadžimujića, dr. Edibu Hadžimujić Konjalić, dr. Enisu Čaluk, dr. Saliha Hrvačića, dr. Latifa Uzunaja, dr. Indiru Abdulović, Sabinu Zahirović, Miru Lendo-Čoprka, Hajriju Grabus, Jasnu Tolja, dr. Zlatana Živanovića, dr. Mensuru Hadžiabdić, dr. Sabinu Bojić, dr. Saše Živanovića, dr. Orhana Šabana, Zrinka Laštre, Nihadu Haseljić, Edviju Jusić, Raziju Hodžić, Hajriju Zukić, Lejlu Indžić, Esmiru Šabić, Dževada Suhonića, Hidajeta Softića, Irhada Hrustanovića, Jadranku Džonlić, Faima Pajića, Edinu Omerdića, Midhata Dedića, Eldinu Salkica, Nerminu Sirić, Mirsadu Arnautović, Rašida Mulamuhića, Elbisu Turić, Amru Muslimović, Jasminu Begić, Gordanu Stupar, Suadu Kajmak, mr.phr. Smirnu Perenda, Gordanu Šabić, Zeira Prcanovića, dr. Neziru Smailbegović, dr. Safeta Šuškića, dr. Faruka Bahtića, dr. Fuada Pašića, Samiju Samokovlić, Sejidu Brajić, Violetu Halilović, dr. Zaima Zahiragića, Mirsadu Hadžijunuzović, Adilu Mehić, Nihadu Arnautović, Rusmira Bahtića, Fahrudina Melića, Lucije Kulaglić, Kasima Klisure, Jasmina Musića, Anelu Đelilbašić, Minetu Muslimović, Nezira Maglića, Zdenku Merdan, Iria Ćorovića, Dinka Bajramovića, Sanelu Muslimović, Emiru Skrobo, Ize Ćejvan, Semiru Muslimović, Vahidu Kahrić, dr. Nedžada Hadžića, Behiju Pandža, Danijelu Osmanović, Džanu Kavazović, Senku Durmić, Amelu Kopić, Snježanu Perčinlić, Rabiju Malkoč, Dženetu Mujanović, Amelu Babić, dr. Salke Lisice, Emirzadu Halep, dr. Fatimu Ljevaković-Ćurić, dr. Rifata Sujoldžića, Bibu Šakić, Dženanu Kos, dr. Amera Šuškića, dr. Harisa Idrizbegovića, Sanelu Topalbegović, Sanelu Kosovac, dr. Nure Bazdulj, Fadilu Hodžić, Senadu Tica, Nermina Dautovića, Đenanu Nuhić, Eminu Kazija, Šefiku Alić, Admira Babića, dr. Ekrema Mahmutovića, Senada Bašića, Edina Poljarevića, Hatidžu Maglić, Zahida Perende, dr. Senada Kerića, Ifeta Halepa, Abdurahmana Brkića, dr. Hasiba Jareba, Emre Blaževića, Enesa Kasuma, Erhada Zukića, Nenada Ledića, Mufida Sujoldžića, Almira Salduma, Enesa Tahirovića, Mirzeta Zahirovića, Hajrudina Salkice, Mirsada Mujkanovića, Enisu Šakić, Ejuba Bradića, Vladimira Stojaka, Elvira Šiljka, Uzeira Šahića, Alije Šakića, Faika Peljte, Senada Pripoljca, Milana Blagića, Ferizu Đulabdić i Mahmuta Kukića Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U vezi sa navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo u pogledu odlučivanja o pasivnoj legitimaciji tuženog, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav

1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno kvalitetno, uvjerljivo i precizno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente kojim bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu da se apelanti isključivo žale na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje, u ovom kontekstu, nema ništa što ukazuje da apelanti imaju “opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Takođe, apelanti navode da njihovi žalbeni navodi upućeni Kantonalnom i Vrhovnom sudu nisu razmatrani, odnosno da navedeni sudovi nisu dali odgovore na njihove žalbene navode. Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude. (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-417/04 od 23. marta 2005. godine, stav 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 32/05) Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su nadležni sudovi u obrazloženjima osporenih presuda dali jasne i precizne razloge iz kojih smatraju da ostali žalbeni razlozi neć biti razmatrani jer nisu relevantni budući da tuženi nije pasivno legitimisan. Prema mišljenju Ustavnog suda, navedena obrazloženja ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno ili neprihvatljivo sama po sebi i ona u potpunosti zadovoljavaju standarde člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud i ove navode apelanata smatra očigledno (prima facie) neosnovanim.

15. Dalje, apelanti smatraju da su im povrijeđena i prava garantovana čl. 6. i 7. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se navedeni članovi Evropske konvencije tiču isključivo prava lica u vezi sa “teritorijalnom primjenom Evropske konvencije i odnosom država članica Savjeta Evrope prema Evropskoj konvenciji“, što u konkretnom slučaju nije bilo predmet postupka koji je okončan osporenim presudama. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava iz čl. 6. i 7. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

Protek roka

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelante: Sadiku Zahirović, Edinu Salkica, Šefiju Manjušak, dr. Sadiju Kajimović, Šemsudina Čauševića, Sabinu Grabus, Nevzetu Ribo, Nihadu Šahić, Đulu Jašarević, Zaima Istrafovića, Sadetu Jašarević, Hatu Jusić, Adilu Novalić, Naimu Jusić, Murisu Hadžić, Mirnesu Lendo, Eldinu Babanović, Amelu Bašić, Almiru Tenić, Fatimu Adilović, Rasemu Smajić, Fatu Karahodža, Saladinu Imamović, Đipku Meštrovac, dr. Mersihu Mujkić-Grabus, Nusretu Grabus, Adilu (Šiljak) Alibegović, Nusretu Sejdić, Fatimu Ribo, Šehidu Goran, Nadiru Zukan, Selmu Purić, Raziju Jahić, Indiru Zolota, Naziću Ramić, Adilu Dervišić, Sadžidu Hodžić, Adisu Hadžiarapović, Zejnu Ramić, Suvadu Jašarević, Rebiju Hodžić, Pakizu Kasum, Đulsu Delić, Nerimu Grabus, Jasminu Bakija, Šaćiru Đelilbašić, dr. Sanelu Halilović-Šuškić, Edinu Hamur, Ramizu Zeljković, Fatimu Smajić, Jasminu Jusić, Nikhatu Mahanović, Smajilu Tatar, Erdinu Bahtić, Aidu Maglić, Đevahiru Alagić, Džemilu Alibegović, Samiru Tahirović, Nisvetu Hadžić, Huseina Samilovića, Muniba Davorovića, Seniju Malkoč, Azru Šišić, Hazima Šahdana, Halila Sušića, Naila Tenića, Zijada Vrevića, Murisa Ganića, Suada Bajrića, Nijaza Hadžića, Ibre Gasala, Hamida Bahtića, Nesadu Kovčo, Zehmiru Bajrić, Sefiru Sivić, Fahrudina Sivre, Mirze Šakića, Elfada Bektaša, Mehriju Ahmić, Habibu Mujak, Nermina Jusića, Fikretu Zolota, Fatu Palalić, Gorana Đorđevića, Ružicu Tomičić, Ibrahima Heldića, Nijaza Ganića, Damira Malkoča, Đemalija Hamzića i dr. Almu Bukvić Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stava 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

18. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine i Odluku Ustavnog suda broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).

19. U konkretnom slučaju revizija apelanata navedenih u tački 4. i 14. ove odluke izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine je bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda s obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena stavom 1. izreke presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000873 od 25. marta 2008. godine. Prema tome, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, jeste presuda Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine. Obzirom da je zastupnik apelanata presudu Kantonalnog suda primio 13. marta 2007. godine, a kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon proteka roka od 60 dana koji je propisan članom 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navedene apelante podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana, računajući od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine. Neovlašteno lice

20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelante: Envera Konjalića, Semira Mehmedagića, Dragicu Maros, Aidu Alagić, dr. Hilmu Čaluka, Fatimu Tahirović, Vinka Lovrića, Stanu Vujičić, Rabiju Krajinović i Jacintu Jokanović Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stava 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(5) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

22. U ovom dijelu apelacije, apelanti navedeni u tački 18. ove odluke se žale na presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000873 od 25. marta 2008. godine, Kantonalnog suda broj 006- 0-Gž-06-000 733 od 15. februara 2007. godine i presudu Općinskog suda broj Rs 155/05 od 29. septembra 2006. godine, koje su donesene u postupku u kojem apelanti nisu sudjelovali kao parnične stranke. S obzirom da apelanti nisu bili učesnici u postupku pred redovnim sudovima, proizilazi da apelanti nisu lica koja, u ovom dijelu apelacije, imaju pravo da pokrenu postupak pred Ustavnim sudom.

23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 2. i 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1341/08 (S. Z. i drugih 322 lica) | Sudska praksa | Aktio