Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1404/08 (DD «Novi Bimeks» Brčko)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Privatizacija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1404/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1404/08, rješavajući apelaciju DD «Novi Bimeks» Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DD «Novi Bimeks» Brčko podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gžp-08-000005 od 31. marta 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. DD «Novi Bimeks» Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Ohro Musić, advokat iz Brčkog, podnio je 13. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gžp-08-000005 od 31. marta 2008. godine.
2. Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj P-270/02-I od 21. septembra 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj Gž-3/05 od 1. juna 2005. godine, obavezao tuženog BIM GALAMES Brčko da tužiocima Lazaru Milinkoviću, Omeru Kevriću, Hasanu Bećireviću, Anti Čonda, Kadri Alibanoviću, Jadranki Đokić, Feridi Musić, Mevlidi Patković, Ahmetu Bajriću, Nermini Gigović, Feridi Fazlović, Aliji Jusiću, Hajrudinu Đonliću, Marjanu Rodiću, Nusretu Musiću, Admiru Hadžiću i Slađanu Deviću (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) isplati na ime naknade za neisplaćene plaće iznose pobliže navedene u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. septembra 2004. godine kao dana presuđenja pa do konačne isplate.
3. Tužioci, odnosno tražioci izvršenja su 5. decembra 2007. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv apelanta radi isplate duga vsp 40.000,00 KM. Postupajući povodom prijedloga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 096-0-I-07-016879 od 6. decembra 2007. godine, kojim je dopustio predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj P-270/02-I od 21. septembra 2009. godine i Ugovora o kupoprodaji kapitala ODP «Bimeks» od 31. oktobra 2005. godine, zaključenog između Brčko Distrikta BiH kao prodavca i kupca DOO «Galames» Beograd, i Priloga broj 11 uz predmetni ugovor u kojem se apelant obavezao da izmiri, osim ostalih dugovanja, i obaveze iz predmetne presude.
4. Odlučujući o apelantovom prigovoru protiv rješenja o dozvoli izvršenja Osnovnog suda od 6. decembra 2007. godine, Apelacioni sud je donio Rješenje broj 097-0-Gžp-08-000005 od 31. marta 2008. godine, kojim je odbio prigovor i obavezao apelanta da tražiocima izvršenja naknadi troškove postupka.
5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant izjavljenim prigovorom pobijao navedeno rješenje navodeći da on nije pravni sljednik DOO «Bim Galames» Brčko, pa izvršna isprava – presuda Osnovnog suda od 21. septembra 2004. godine, nije podobna isprava za izvršenje, te da se Ugovorom o kupoprodaji kapitala ODP «Bimeks» kupac DOO «Galames» Beograd nije obavezao da će ispuniti obaveze iz presude od 21. septembra 2004. godine, odnosno da se navedenim ugovorom obavezao da će isplatiti sve obaveze po osnovu sudskih presuda, ali umjesto ODP «Bimeks», a ne «Bim Galames» Brčko. Osim toga, apelant je u prigovoru naveo da prijenos potraživanja nije utvrđen pravosnažnom presudom, te je rješenje o izvršenju doneseno suprotno odredbi člana 29. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 8/00, 1/01, 5/02 i 8/03; u daljnjem tekstu: ZIP), kao i da je Rješenjem Osnovnog suda broj 096-0-L-07-000002 od 26. januara 2007. godine nad preduzećem DOO «Bim Galames» otvoren postupak likvidacije u kojem tražioci izvršenja mogu naplatiti svoja potraživanja.
6. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je, u skladu sa članom 47. stav 3. ZIP-a, održano ročište za raspravljanje povodom apelantovog prigovora a na kojem su izvedeni dokazi pobliže navedeni u obrazloženju rješenja. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da je, između ostalog, izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji 67 % ukupnog kapitala ODP «Bimeks», zaključen 31. oktobra 2005. godine između Brčko Distrikta BiH kao prodavca i DOO «Galames» Beograd kao kupca. Prema odredbi tačke 11.1.6. tog ugovora, sva potraživanja i sporovi protiv preduzeća navedeni su u Prilogu «Revidirani dugovi» (Prilog 4) i Prilogu «Sudski sporovi i prijavljena potraživanja» (Prilog 11). U Prilogu 11, pod rednim brojevima 29 i 33, označeno je potraživanje tražilaca izvršenja po osnovu zaostalih plaća i doprinosa za PIO. Također, Apelacioni sud je izvršio uvid i u Rješenje Osnovnog suda broj 096-0-Reg-06-000371 od 18. aprila 2006. godine, kojim je u sudski registar upisana promjena oblika organiziranja preduzeća i drugih subjekata upisa ODP «Bimeks» Brčko, te je u sudski registar upisan apelant. Apelacioni sud je istakao da je poklonio vjeru pismenoj dokumentaciji kao vjerodostojnoj, te da stranke nisu imale primjedbe na dokumentaciju.
7. Dalje, Apelacioni sud je citirao član 29. ZIP-a kojim je propisano da: «[…] se izvršenje određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos potraživanja dokazuje se pravosnažnom odlukom donesenom u parničnom postupku». Apelacioni sud je istaknuo da se odredba stava 1. citiranog člana shodno primjenjuje i u pogledu izvršenika protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik. Naime, prema odredbama ZIP-a, pravilo je da se izvršenje dopušta u korist onoga ko je u izvršnoj ispravi ovlašten da potražuje potraživanja (tražilac izvršenja), a protiv onog ko je po izvršnoj ispravi obavezan da namiri potraživanje (izvršenik). Međutim, u smislu navedene zakonske odredbe (član 29. ZIP-a), propisan je izuzetak od navedenog pravila. S obzirom na navedeno, Apelacioni sud smatra da nije osnovan apelantov prigovor da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, a imajući u vidu činjenicu da Ugovor o kupoprodaji 67 % ukupnog kapitala ODP «Bimeks» po preuzetoj obavezi kupca obavezuje apelanta kao pravnog sljednika ODP «Bimeks» da isplati sve dugove iz sudskih sporova navedenih u Prilogu 11, tim prije što se navodima iz prigovora ne dovodi u sumnju da se Ugovorom o kupoprodaji (odredba člana 11.1.6.) kupac obavezao da će isplatiti sve obaveze proistekle iz sudskih sporova navedenih u Prilogu 11. Naime, tražioci izvršenja su se legitimirali da su ovlašteni da potražuju isplatu utvrđenu izvršnom ispravom (Presudom broj P-270/02/I), kojom dokazuju osnov i visinu potraživanja po osnovu neisplaćenih plaća, a na osnovu ugovora dokazuju legitimaciju apelanta kao izvršenika, odnosno da je u obavezi da to potraživanje izmiri jer je isto utvrđeno izvršnom ispravom na osnovu ugovora preneseno na apelanta. Dalje, Apelacioni sud je naveo da je predmetni ugovor zaključen u skladu sa članom 7. Zakona o privatizaciji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 8/04), pa predstavlja valjanu ispravu (član 29. ZIP-a) na osnovu kojeg je utvrđeno da je potraživanje tražilaca izvršenja preneseno na apelanta, te određeno izvršenje u skladu sa tom ispravom, a apelant nije doveo u sumnju da su odredbe ugovora izmijenjene, dopunjene ili modificirane, pa tako i Prilog 11.
8. Konačno, Apelacioni sud je naveo da nije osnovan ni apelantov prigovor da su tražioci izvršenja mogli svoje potraživanje ostvariti u postupku likvidacije koji je otvoren nad preduzećem «Bim Galames» jer je rješenjem Osnovnog suda od 29. septembra 2007. godine zaključen postupak stečaja nad preduzećem. Prema obrazloženju rješenja, u stečajnom postupku je utvrđeno da preduzeće nema imovinu koja bi se mogla unovčiti, niti druga sredstva kojim bi se mogli pokriti troškovi daljnjeg vođenja stečajnog postupka, s tim što je postupak likvidacije na koji se apelant poziva i koji je prethodio stečajnom postupku obustavljen i pokrenut postupak stečaja.
9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je Apelacioni sud proizvoljno tumačio volju ugovornih strana sadržanu u Ugovoru o kupoprodaji 67 % ukupnog kapitala ODP «Bimeks». Apelant smatra da je volja ugovornih strana bila da apelant preuzme samo obaveze ODP «Bimeks» Brčko, te da je u Prilogu 11 uz kupoprodajni ugovor greškom navedena i presuda kojom su tražiocima izvršenja dosuđena potraživanja protiv tuženog DOO «Bim Galames» Brčko, jer apelant nije njegov pravni sljednik, niti je imao namjeru preuzeti njegove obaveze. U suštini, apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, te navodi da je sud pogrešno zaključio da je on izvršenikov pravni sljednik, kao i da Presuda Osnovnog suda broj P-
270/02-I od 21. septembra 2004. godine nije podobna za izvršenje. Konačno, apelant navodi da je Apelacioni sud u sličnom predmetu ali drugog tražioca izvršenja protiv apelanta kao izvršenika pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava obustavio izvršenje povodom prigovora apelanta kao izvršenika.
10. Apelacioni sud, kao učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, u svom odgovoru na apelaciju je naveo da je tačno da je povodom apelantovog prigovora u predmetu broj 097-0-Gž-08-000052 od 6. februara 2008. godine postupak izvršenja obustavljen zato što u spomenutom ugovoru o kupoprodaji kapitala potraživanja tražilaca izvršenja iz tog postupka, utvrđena izvršnom ispravom – Presudom Apelacionog suda broj Gž-246/05, nisu uvrštena u Prilog 11 u tom ugovoru, kao obaveza koju preuzima kupac (tačka 11.1.6. Ugovora), za razliku od potraživanja tražilaca izvršenja koja su uvrštena u Prilog 11 ugovora, što među strankama iz ovog predmetnog postupka nije sporno.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
13. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
14. U kontekstu navedenih stavova, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Apelacionog suda odbijen prigovor apelanta kao izvršenika, te je Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 096-0-I-
07-016879 od 6. decembra 2007. godine ostavljeno na snazi. Naime, Apelacioni sud je utvrdio da su se tražioci izvršenja legitimirali, da su ovlašteni da potražuju isplatu utvrđenu izvršnom ispravom, Presudom Osnovnog suda broj P-270/02-I od 21. septembra 2004. godine kojom su dokazali osnov i visinu potraživanja, a na osnovu Ugovora o kupoprodaji 67 % ukupnog kapitala ODP «Bimeks» dokazali legitimaciju apelanta kao izvršenika, odnosno da je predmetno potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom na osnovu ugovora preneseno na apelanta kao dužnika, budući da je to potraživanje evidentirano u Prilogu broj 11 uz predmetni ugovor. Ustavni sud, također, primjećuje da je Apelacioni sud jasno obrazložio zašto je u sličnom predmetu, drugog tražioca izvršenja protiv apelanta kao izvršenika, donio drugačiju odluku. Suštinska razlika između predmetnog i usporednog slučaja je u tome što je predmetno potraživanje apelant preuzeo kao svoj dug budući da je ono sadržano u spisku potraživanja u Prilogu 11 uz kupoprodajni ugovor, dok u usporednom slučaju apelant nije preuzeo obavezu jer to potraživanje nije evidentirano u Prilogu 11 uz ugovor. Također, Ustavni sud zapaža da je, suprotno apelantovim navodima da je potraživanje tražilaca greškom evidentirano u Prilogu 11 uz ugovor, Apelacioni sud utvrdio da odredbe ugovora nisu izmijenjene, dopunjene ili modificirane, pa tako i Prilog 11 u kojem je sadržano i predmetno potraživanje tražilaca izvršenja protiv apelanta. Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović