Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-471/08 (M. K.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-471/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 471/08, rješavajući apelaciju Milenka Kobasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kobasa podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-08-000 528 od 28. maja 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-08-000 094 od 12. marta 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-07-000 904 od 27. decembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kobasa podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-000 170 od 13. oktobra 2009. godine, Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 444 od 13. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj RS-20/05 od 24. aprila 2006. godine u dijelu navedenih presuda koji se odnose na isplatu plaća, regresa, ogrjeva, zimnice i boračkog dodatka za period od 1. januara 1994. godine do 10. februara 2004. godine, isplatu plaća, regresa, ogrjeva, zimnice i boračkog dodatka za period od 10. februara 2004. godine do 16. augusta 2004. godine i isplatu regresa, ogrjeva, zimnice i boračkog dodatka za period od 16. augusta 2004. godine do 28. februara 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kobasa podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-000 170 od 13. oktobra 2009. godine, Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 444 od 13. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj RS-20/05 od 24. aprila 2006. godine u dijelu koji se odnosi na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu, isplatu otpremnine i troškove postupka, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Kobas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, kojeg zastupa Milena Kobas iz Banje Luke, podnio je 13. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 904 od 27. decembra 2007. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 471/08.
2. Apelant je 23. aprila 2008. godine podnio apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 094 od 12. marta 2008. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1245/08. Ustavni sud je 14. jula 2008. godine donio Odluku broj AP 1245/08, kojom je ovu apelaciju odbacio kao preuranjenu budući da postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) povodom apelantove revizije nije bio okončan.
3. Apelant je 19. juna 2008. godine dostavio dopunu apelacije u predmetu broj AP 471/08, u kojoj je naveo da apelacione navode iz te apelacije proširuje i na Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 528 od 28. maja 2008. godine, kojim je odbačena revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 12. marta 2008. godine, tražeći da se ovaj predmet spoji sa predmetom broj AP 1245/08 u kojem je postupak okončan.
4. Apelant je 16. januara 2008. godine podnio apelaciju i protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 444 od 13. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-20/05 od 24. aprila 2006. godine, koja je zavedena pod brojem AP 219/08. Ustavni sud je 12. juna 2008. godine donio Odluku broj AP 219/08, kojom je apelaciju odbacio kao preuranjenu jer postupak povodom revizije pred Vrhovnim sudom nije bio okončan. Nakon što je taj postupak okončan, apelant je 24. novembra 2009. godine podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 170 od 13. oktobra 2009. godine, kojom je odbijena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 444 od 13. novembra 2007. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3658/09.
5. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o apelacijama istog apelanta, a koje se tiču postupaka vezanih za ostvarivanje prava iz radnog odnosa – rješenja vezana za postupak inspekcijskog nadzora koja su osporena u apelaciji broj AP 471/08 (i ranije u apelaciji broj AP 1245/08) i odluke vezane za parnični postupak koje su osporene u apelaciji broj AP 3658/09, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 471/08 i AP 3658/09 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 471/08. Također, prilikom razmatranja predmeta broj AP 471/08 Ustavni sud će uzeti u obzir i relevantne navode iz dopune te apelacije koji se odnose na predmet broj AP 1245/08 a koje nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o preuranjenosti apelacije u tom predmetu s obzirom na to da se radi o istom pravnom pitanju.
1. Činjenice u vezi sa inspekcijskim nadzorom
6. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banja Luka, Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine naloženo je preduzeću «Mittal rudnici Prijedor» d.o.o Prijedor (u daljnjem tekstu: preduzeće Mittal) - ranije d.o.o. «Novi rudnici Ljubija» Prijedor, da otkloni utvrđene nedostatke koji se odnose na otkaze ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga radnicima poimenično navedenim u rješenju kao i drugim radnicima kojima je radni odnos prestao po osnovu stjecanja uvjeta za penziju. Rješenjem je naloženo da se nedostaci otklone tako što će se tim radnicima osigurati isplata neisplaćenih plaća, naknada plaća i drugih primanja utvrđenih Zakonom o radu RS (u daljnjem tekstu: Zakon) i Općim kolektivnim ugovorom, isplata doprinosa za PIO i osiguranja za slučaj nezaposlenosti, zatim obračunati otpremnine radnicima kojima je radni odnos prestao na osnovu otkaza ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga, utvrditi dužina trajanja otkaznog roka u skladu sa dužinom trajanja radnog staža i isplatiti naknade plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka i osigurati sva prava radnicima do isteka otkaznog roka.
7. Protiv navedenog rješenja preduzeće Mittal je izjavilo žalbu Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), koje je Rješenjem broj 05/5-173-
293/05 od 28. januara 2005. godine žalbu odbilo kao neosnovanu. Protiv navedenog rješenja preduzeće Mittal je tužbom pokrenulo upravni spor pred Okružnim sudom. Okružni sud je Presudom broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine tužbu odbio uz obrazloženje da je shodno utvrđenom činjeničnom stanju taj sud zaključio da je inspektor rada pravilno postupio kada je uz primjenu relevantnih odredbi Zakona i Općeg kolektivnog ugovora prvostepenim rješenjem naložio preduzeću Mittal da otkloni uočene nepravilnosti. U vezi sa navedenim, Okružni sud je zaključio da je pravilno i rješenje Ministarstva kojim je žalba preduzeća Mittal protiv navedenog prvostepenog rješenja odbijena kao neosnovana.
1.1. Postupak izvršenja protiv prvostepenog upravnog rješenja u vezi sa inspekcijskim nadzorom (AP 1245/08)
8. Apelant je Osnovnom sudu podnio zahtjev za izvršenje Rješenja prvostepenog organa broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. novembra 2004. godine, koje je postalo konačno i pravosnažno nakon donošenja Presude Okružnog suda broj U-252/05, pa je Osnovni sud Rješenjem o izvršenju broj 077-0-I-07-000-51 od 3. aprila 2007. godine dopustio izvršenje i naložio preduzeću Mittal da apelantu osigura prava iz radnog odnosa - plaće, uplatu doprinosa, otkazni rok, otpremninu - na način predviđen pozitivnim propisima.
9. Protiv navedenog rješenja preduzeće Mittal je podnijelo prigovor Osnovnom sudu. Osnovni sud je Rješenjem broj 077-0-I-07-000-51 od 18. oktobra 2007. godine usvojio prigovor i rješenje od 3. aprila 2007. godine stavio van snage, obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je osnovan prigovor preduzeća Mittal da prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju nisu usklađeni sa izvršnom ispravom budući da je Presudom Okružnog suda broj U-252/05 odbijena tužba kojom je osporavana zakonitost rješenja prvostepenog organa, a nije naložena isplata određenog novčanog iznosa.
10. Apelant je protiv ovog rješenja izjavio žalbu Okružnom sudu. Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Ž-08-000 094 od 12. marta 2008. godine, kojim je žalba odbijena i rješenje o usvajanju prigovora potvrđeno. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je kao izvršna isprava u konkretnom postupku priloženo predmetno rješenje prvostepenog organa, koje je doneseno u upravnom postupku ali koje ne glasi na ispunjenje novčane obaveze već kojim se nalaže poslodavcu da otkloni nepravilnosti u radu vezane za prava iz radnog odnosa. Kako je članom 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03 i 64/05) propisano da se izvršnom ispravom smatra samo isprava koja glasi na ispunjenje novčane isprave, to, prema obrazloženju Okružnog suda, predmetno rješenje prvostepenog organa ne predstavlja izvršnu ispravu pa se ne može tražiti njegovo izvršenje.
11. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Rev-08-000 528 od 28. maja 2008. godine, kojim je reviziju odbacio zbog formalnih razloga, odnosno zato što protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dopušteno izjavljivanje vanrednih pravnih lijekova.
1.2. Postupak izvršenja protiv presude donesene u upravnom sporu u vezi sa inspekcijskim nadzorom (AP 471/08)
12. U međuvremenu, apelant i Gojko Radivojac, radnici preduzeća Mittal, podnijeli su Okružnom sudu prijedlog za izvršenje Presude Okružnog suda broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 904 od 27. decembra 2007. godine odbačeni su zahtjevi apelanta i Gojka Radivojca da sud donese rješenje o izvršenju navedene presude. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je navedenom presudom odbijena tužba: «[…] podnesena protiv rješenja [Ministarstva] broj 05/5-173-293/05 od 28. januara 2005. godine, kojim je odbijena žalba [preduzeća Mittal] protiv rješenja prvostepenog organa kojim su utvrđene nepravilnosti u radu [preduzeća Mittal] iz čega proizlazi da u postupku nije odlučivano po tužbi apelanta i Gojka Radivojca već o tužbi [preduzeća Mittal] čiji je zahtjev odbijen, dok je apelant imao status zainteresovanog lica».
13. Okružni sud je naveo da je odredbama člana 29. st. 4. i 5. Zakona o inspekcijama («Službeni glasnik RS» broj 113/05) propisano da će nakon što rješenje prvostepenog organa postane izvršno inspektor utvrditi da li je rješenje izvršeno, te ako nije, bez odlaganja će pokrenuti postupak za njegovo izvršenje i najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja donijeti zaključak o dozvoli izvršenja. S tim u vezi, Okružni sud je obrazložio da ukoliko apelant i Gojko Radivojac traže izvršenje rješenja prvostepenog organa kojim je preduzeću Mittal naloženo da otkloni nepravilnosti u isplati plaća, regresa, zimnice i drugih prava iz radnog odnosa, mogu, shodno navedenim odredbama Zakona o inspekcijama, tražiti donošenje zaključka o dozvoli izvršenja putem navedenog prvostepenog organa nakon pravosnažnosti rješenja za otklanjanje nepravilnosti u isplatama.
2. Činjenice u vezi sa parničnim postupkom
14. Presudom Osnovnog suda broj RS-20/05 od 24. aprila 2006. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezano preduzeće Mittal da apelantu naknadi štetu na ime neisplaćenih zarada za period i u novčanim iznosima pobliže navedenim u presudi kao i da apelantu isplati zakonske zatezne kamate, te da na te iznose uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Preduzeće Mittal je obavezano i da apelantu isplati iznos od 2.384,39 KM na ime razlike otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom i iznos od 50 KM na ime naknade za Dan rudara. Presudom je odbijen kao neosnovan dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio isplatu naknade na ime regresa, ogrjeva i zimnice, te boračkog dodatka za period od 16. augusta 2004. godine do 28. februara 2005. godine, dok je dio tužbenog zahtjeva za sva potraživanja za period od 10. februara 2004. godine do 16. augusta 2004. godine odbačen zbog nedostatka pasivne legitimacije preduzeća Mittal.
15. Dalje, navedenom presudom je odbačen kao neblagovremen dio apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu plaća, regresa, ogrjeva, zimnice i boračkog dodatka za period od 1. januara 1994. godine od 10. februara 2004. godine, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosio na poništenje otkaza Ugovora o radu tužitelja/izvršenika broj 81/72/04 od 29. oktobra 2004. godine i Rješenja o prestanku radnog odnosa broj 81-128a/05 od 11. januara 2005. godine. Presudom je odbijen i apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
16. U obrazloženju presude je navedeno da je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno da je apelant od 1986. godine bio radnik kod jednog od osnivača preduzeća Mittal - RŽR «Ljubija» AD Prijedor, te da od ratnog perioda pa do osnivanja novog preduzeća nije bio radno angažiran. Dalje, utvrđeno je da je apelant sa RŽR «Ljubija» AD Prijedor 1. novembra 2002. godine zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme a zatim odlukom direktora od istog datuma proglašen tehnološkim viškom i upućen na internu berzu rada. Utvrđeno je i da apelantu raniji poslodavac nije priznao niti isplaćivao nikakve naknade po osnovu rada počevši od 1994. godine već da su mu samo uplaćivani doprinosi po osnovu penzijskog i zdravstvenog osiguranja kao i naknada za osiguranje od nezaposlenosti u skladu sa programom zbrinjavanja viška radnika. Dalje, apelant je 16. augusta 2004. godine sa preduzećem Mittal (koji je osnovan Ugovorom o osnivanju zaključenim između RŽR «Ljubija» AD Prijedor sa 49 % osnivačkog uloga i LNM HOLDINGS N.V. sa osnivačkim ulogom od 51%) zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Preduzeće Mittal je 29. oktobra 2004. godine apelantu otkazalo navedeni ugovor o radu iz organizacionih, ekonomskih i tehnoloških razloga, nakon čega je apelantu protekom otkaznog roka i prestao radni odnos 28. februara 2008. godine.
17. Osnovni sud je naveo da je utvrđeno da se članom 17. Ugovora o osnivanju preduzeće Mittal obavezalo da će preuzeti sve zaposlene radnike rudnika izuzev 10 radnika poimenično navedenih, zatim izmiriti radnicima pripadajuća prava i obaveze sa stanjem od 31. decembra 2003. godine, te da će usvojiti poslovni plan kojim će biti definiran ukupan broj zaposlenih, koji ne može biti manji od 500 preuzetih radnika kao i program socijalnog zbrinjavanja preostalog broja radnika u skladu sa Zakonom o radu i važećim kolektivnim ugovorom. Osnovni sud je naveo i da sastavni dio ugovora o osnivanju čine i Sporazum o reguliranju međusobnih prava i obaveza koji u članu 5. kao prioritetnu aktivnost predviđa namirenje dospjelih obaveza prema radnicima društva (do i ne preko iznosa sadržanih u prilogu Ugovora o osnivanju u odnosu na period prije 31. decembra 2003. godine i do i ne preko iznosa od 11.050,682 KM za period nakon 1. januara 2004. godine), utvrđenih na način i u skladu sa pojedinačnim kolektivnim ugovorom zaključenim između društva i sindikata.
18. U obrazloženju je navedeno da je preduzeće Mittal preuzelo obavezu da apelantu isplati ukupan iznos od 3.454 KM na ime neisplaćenih naknada plaća i to za periode i u iznosima pobliže navedenim u presudi, te da je s tim u vezi utvrđeno da je preduzeće Mittal apelantu isplatilo 80 % od navedenog ukupnog iznosa, iz čega proizlazi da je svoje preuzete obaveze izvršavalo prema utvrđenoj dinamici. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je apelant o povredi prava na isplatu navedenih potraživanja za period od 1994. godine do 10. februara 2004. godine imao saznanja svakog mjeseca kad mu predmetna naknada nije isplaćena. S tim u vezi, u smislu člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik RS» br. 40/00, 47/02, 38/03 i 63/03), kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo može podnijeti tužbu nadležnom sudu u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu, odnosno najdalje u roku od tri godine od učinjene povrede, tužbeni zahtjev u ovom dijelu je neblagovremen budući da je apelant tužbu podnio 10. februara 2005. godine, dakle nakon proteka navedenog roka. Dalje, Osnovni sud je obrazložio da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na potraživanja za period od 10. februara 2004. godine do 16. augusta 2004. godine odbačen zbog nedostatka pasivne legitimacije preduzeća Mittal jer je apelant ugovor o radu sa tim preduzećem zaključio 16. augusta 2004. godine od kada je preduzeće Mittal preuzelo obavezu prema apelantu. Dalje, Osnovni sud je naveo da kod nesporne činjenice da apelant nije radio ni nakon zaključenja ugovora o radu sa preduzećem Mittal apelant nema pravo na plaću već naknadu štete na ime neisplaćenih plaća za period od 16. augusta 2004. godine kada je zasnovao radni odnos pa do otkaza ugovora o radu, tj. 28. februara 2005. godine.
19. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na ostala potraživanja - regres za godišnji odmor, zimnica, ogrjev, te borački dodatak - Osnovni sud je naveo da su neosnovani jer je nesporno da apelant u spornom periodu nije koristio godišnji odmor, te da nema dokaza da je preduzeće Mittal ostalim radnicima u tom periodu isplaćivalo regres, kao ni zimnicu i ogrjev. Također, Osnovni sud je naveo da apelant nije dokazao ni visinu boračkog dodatka niti da je preduzeće Mittal donijelo odluku o visini boračkog dodatke, te je i ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da je pojedinim radnicima za 2004. godinu isplaćena naknada za Dan rudara, Osnovni sud je zaključio da i apelantu pripada pravo na ovu naknadu. Dalje, kako je u postupku utvrđeno da je apelantu na ime otpremnine od ukupnog iznosa od 3.129,59 KM isplaćeno 745,20 KM, Osnovni sud je zaključio da apelantu pripada pravo i na preostali iznos otpremnine.
20. U obrazloženju je navedeno i da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da ga preduzeće Mittal vrati na posao budući da je utvrđeno da se apelant nije javljao na interne oglase, te da zbog toga sud nije mogao ocijeniti da je odluka o prijemu novih radnika nezakonita. Osnovni sud je naveo i da apelantu ne pripada pravo na naknadu troškova budući da ga je zastupala njegova sestra, a ne advokat.
21. Protiv navedene presude i apelant i preduzeće Mittal su izjavili žalbe Okružnom sudu. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Ž-06-000 444 od 13. novembra 2007. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu tako što je prvostepena presuda ukinuta u dijelu koji se odnosio na zahtjev za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i naknadu troškova postupka i predmet vratio prvostepenom sudu, dok je u dijelu koji se odnosio na borački dodatak tužbu odbacio. Dalje, žalba preduzeća Mittal presudom je djelimično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu koji se odnosio na obavezu da apelantu na ime razlike otpremnine isplati iznos od 2.384,39 KM sa zakonskom zateznom kamatom i predmet je i u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu žalba preduzeća Mittal odbijena i osporena presuda potvrđena. Također, navedenom presudom apelantova žalba u preostalom dijelu je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
22. U obrazloženju presude je navedeno da je neosnovan apelantov žalbeni navod da njegovo potraživanje za period od 1994. godine pa do 10. februara 2004. godine nije zastarjelo budući da je rok za pokretanje radnog spora prekluzivni rok materijalnog prava čije propuštanje dovodi do gubitka prava na sudsku zaštitu i odbacivanja tužbe. Okružni sud je naveo da je pravilna i zakonita prvostepena odluka u dijelu kojim je dio tužbenog zahtjeva za naknadu neisplaćene zarade za period od 10. februara 2004. godine do 16. augusta 2004. godine kao dana zasnivanja radnog odnosa u preduzeću Mittal odbijen zbog nedostatka pasivne legitimacije jer je nesporna činjenica da je preduzeće Mittal novi poslovni subjekt koji je počeo postojati danom upisa u sudski registar, tj. 12. augusta 2004. godine, iz čega proizlazi da je apelant mogao tražiti naknadu plaća za navedeni period od ranijeg poslodavca a ne od preduzeća Mittal. Okružni sud je naveo i da je neosnovan apelantov žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava budući da u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora o radu u metalskoj industriji i rudarstvu Republike Srpske iz 1997. godine jer je on prestao važiti stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora iz 2003. godine. Također je, prema obrazloženju Okružnog suda, neosnovan apelantov navod da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Izmjene i dopune Općeg kolektivnog ugovora («Službeni glasnik RS» broj 21/01) jer je Odlukom Ustavnog suda RS broj U-28/03 od 27. februara 2006. godine utvrđeno da navedene izmjene i dopune nisu u saglasnosti sa Ustavom RS i zakonom.
23. Okružni sud je ocijenio i da je neosnovan apelantov žalbeni navod u pogledu početka toka zatezne kamate budući da se prvostepeni sud pri donošenju navedene odluke rukovodio relevantnim zakonskim odredbama prema kojima dužnik zateznu kamatu duguje od dana kada je pao u docnju ispunjenja novčane obaveze prema stopi utvrđenoj zakonom. Okružni sud je naveo i da su neosnovani žalbeni navodi vezani za isplatu potraživanja po osnovu regresa, zimnice, ogrjeva i boračkog dodatka ali je u dijelu koji se odnosio na odbacivanje tužbenog zahtjeva vezanog za borački dodatak prvostepenu presudu ukinuo i taj dio tužbenog zahtjeva odbio.
24. Dalje, Okružni sud je usvojio kao osnovan apelantov žalbeni navod vezan za odbijanje njegovog tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tražio poništenje odluke o otkazu ugovora o radu uz obrazloženje da iz prvostepene presude proizlazi da prvostepeni sud nije sa sigurnošću utvrdio da li je preduzeće Mittal ispoštovalo proceduru koja se zahtijeva u slučajevima kada radniku radni odnos prestaje zbog organizacionih, ekonomskih i tehnoloških razloga (utvrđivanje činjenice da li je poslodavac mogao radnika rasporediti na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi). S tim u vezi, Okružni sud je u ovom dijelu ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Također, Okružni sud je ukinuo presudu i u dijelu koji se odnosio na odluku o troškovima postupka i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
25. Okružni sud je obrazložio i da je žalba preduzeća Mittal u dijelu koji se odnosio na isplatu razlike otpremnine osnovana. Naime, prema navodima Okružnog suda, pravo na isplatu otpremnine je u neodvojivoj vezi sa trajanjem radnog odnosa a kako je taj sud ukinuo prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosio na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu apelantu i vraćanje na rad i vratio predmet na ponovno suđenje, to je ukinuo i presudu u dijelu kojim je apelantu utvrđeno pravo na otpremninu. Osim toga, Okružni sud je sve ostale žalbene navode preduzeća Mittal odbio kao neosnovane.
26. Protiv navedene presude apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Rev-08-000 170 od 13. oktobra 2009. godine reviziju odbio. U obrazloženju presude je navedeno da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je Okružni sud donio pravilnu i zakonitu odluku, te da su navodi revizije neosnovani. Naime, Vrhovni sud je istakao da je predmet konkretnog spora bila zaštita prava iz radnog odnosa za čije su rješavanje relevantne odredbe Zakona o radnim odnosima a ne Zakona o obligacionim odnosima, kako je zaključio i postupio drugostepeni sud. Osim toga, Vrhovni sud je obrazložio da je pravilno primijenjena i odredba člana 120. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca («Službeni glasnik RS» broj 35/99) kada je apelantov tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen jer je navedenom odredbom propisano da se postupak za ostvarivanje prava na borački dodatak vodi shodno odredbama Zakona o upravnom postupku a ne o parničnom postupku. Također, prema navodu Vrhovnog suda, pravilna je odluka nižestepenih sudova u odnosu na dio tužbenog zahtjev za isplatu regresa, zimnice i ogrjeva jer apelant u periodu za koji je tražio isplatu navedenih potraživanja nije bio radno angažiran. Osim toga, kao neosnovan odbijen je i apelantov navod revizije da nižestepeni sudovi nisu riješili dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na uplatu doprinosa iz invalidskog i penzijskog osiguranja budući da je iz osporenih presuda vidljivo da su sudovi povodom tog pitanja donijeli odluku.
27. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni prava. Apelant smatra da je «pogrešno utvrđena činjenica da nije bio učesnik u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda broj U-252/05», te da «rješenje prvostepenog organa od 17. decembra 2004. godine predstavlja izvršnu ispravu». Apelant traži da Ustavni sud u svojoj odluci odredi ko je nadležan za izvršenje navedenog rješenja prvostepenog organa i presude Okružnog suda.
28. Dalje, apelant navodi da je preduzeće Mittal osnivačkim aktima preuzelo obavezu isplate plaća radnicima i da osnivački akti nisu neustavni niti nezakoniti, te da je zbog toga nepravilna odluka sudova da je dio njegovog tužbenog zahtjeva zastario jer niti jedna odredba Zakona o radnim odnosima ne zabranjuje poslodavcu da u bilo koje vrijeme isplati radnicima zaostale plaće. Apelant smatra da su nezakonite odluke i u dijelu koji se odnosio na odbijanje zahtjeva za isplatu boračkog dodatka jer je nesporno da iz zakona proizlazi da je borački dodatak dužno isplatiti preduzeće u kojem je korisnik naknade zaposlen. Prema apelantovim navodima, nepravilna je i odluka o nepostojanju pasivne legitimacije preduzeća Mittal jer, prema zakonima, obaveze starog poslodavca prelaze na novog. Također, apelant smatra da su sudovi nepravilno postupili kada su odbili njegov zahtjev za isplatu regresa, zimnice i ogrjeva jer, prema apelantovim navodima, niti u jednom zakonu ne piše da radniku ne pripada pravo na ova davanja ukoliko nije radio. Apelant smatra da mu sudovi onemogućavaju ostvarivanje prava iz PIO-a kada tvrde da su riješili pitanje uplate doprinosa jer to nije tačno.
29. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
30. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. Član 16. st. 1, 2. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. (...)
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena
Dopustivost u odnosu na inspekcijski nadzor (AP 471/08 i AP 1245/08)
32. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu, neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila, apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
33. Ispitujući dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-
08-000 528 od 28. maja 2008. godine, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ukazuje na to da je Odlukom o dopustivosti broj AP 1245/08 od 14. jula 2008. godine odbacio kao preuranjenu apelantovu raniju apelaciju podnesenu protiv Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-
000 094 od 12. marta 2008. godine jer pred Vrhovnim sudom nije bio okončan postupak povodom revizije izjavljene protiv navedenog rješenja. S obzirom na to da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 528 od 28. maja 2008. godine revizija odbačena kao nedopuštena zbog formalnih razloga, konačnu odluku u ovom postupku predstavlja Presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 094 od 12. marta 2008. godine. Iako se navodi vezani za predmetno rješenje Vrhovnog suda smatraju dopunom apelacije broj AP 471/08, Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije u odnosu na navedeno rješenje uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija koja je odbačena kao preuranjena. S obzirom na to da je osporena presuda Okružnog suda uručena apelantu 14. aprila 2008. godine, a apelacija podnesena 23. aprila 2008. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen uvjet dopustivosti predmetne apelacije u ovom dijelu.
34. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene procesnog prava, koji su izneseni u obje apelacije koje se u ovom dijelu razmatraju, Ustavni ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je povrijeđeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
35. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak (AP 3658/09)
a) Dopustivost u dijelu koji se odnosi na isplatu plaća, regresa, ogrjeva, zimnice i boračkog dodatka za period od 1. januara 1994. godine do 10. februara 2004. godine, za period od 10. februara 2004. godine do 16. augusta 2004. godine i isplatu regresa, ogrjeva, zimnice i boračkog dodatka za period od 16. augusta 2004. godine do 28. februara 2005. godine
36. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava u navedenom dijelu, a imajući u vidu ranije navedene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da su sudovi i u ovom dijelu dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovani.
37. Također, apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelant nije izjasnio u vezi sa kojim pravom smatra da je diskriminiran ali da iz navoda apelacije proizlazi da smatra da je diskriminiran u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. S obzirom na to da apelant osim paušalnog navoda o povredi ovog prava nije ponudio bilo kakve argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je diskriminiran, Ustavni sud i navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju smatra očigledno (prima facie) neosnovanim.
38. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da je apelant imao na raspolaganju pravne lijekove za zaštitu prava, te da ih je i koristio. Činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali odlukama kojima bi apelant bio zadovoljan ni na koji način ne dovodi u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja iz člana 13. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek očigledno (prima facie) neosnovani.
39. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje na to da ovaj član ne pruža suštinsku garanciju nekog prava pojedinca, pa se na taj član ne može ni pozivati kao na neko zaštićeno pravo, zbog čega ove navode Ustavni sud neće posebno ni razmatrati, tim prije što se suštinski ti navodi odnose na već analizirane navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Dopustivost u odnosu na dio koji se odnosi na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu, isplatu otpremnine i troškove postupka
40. Prema odredbama člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
41. U pogledu pitanja iz apelacije broj AP 3658/09 u dijelu koji se odnosi na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu, isplatu otpremnine i troškove postupka, predmet je vraćen na ponovni postupak Osnovnom sudu. Apelant nije obavijestio Ustavni sud, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, o eventualnim promjenama pravnog i činjeničnog stanja koje su se desile nakon podnošenja apelacije, pa Ustavni sud zaključuje da je ovaj postupak još u toku i slijedi da je apelacija preuranjena.
42. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 2. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović