Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-825/08 («Zlamak» d.o.o. Orašje)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-825/08

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 825/08, rješavajući apelaciju «Zlamak» d.o.o. Orašje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zlamak d.o.o. Orašje.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Orašju u predmetu broj 25 0 P 003189 97 P, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 25 0 P 003189 08 Rev od 26. januara 2010. godine.

Nalaže se Vladi Posavskog kantona da u skladu s članom 76.

stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine isplati Zlamak d.o.o. Orašje iznos od 1.800 KM na ime naknade zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Nalaže se Vladi Posavskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. «Zlamak» d.o.o. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Hikmeta Krištić, zakonski zastupnik, podnio je 17. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 P 003189 97 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 15. jula 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. augusta 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 13. septembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 10. oktobra 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete zbog izgubljene zarade.

7. Općinski sud je 8. februara 1999. godine održao pripremno ročište, na kojem je donio Rješenje broj P-261/97 kojim se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, te je nakon pravomoćnosti navedenog rješenja spis dostavio Kantonalnom sudu u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Kantonalni sud nije prihvatio svoju stvarnu nadležnost u konkretnom predmetu, pa je spis dostavio Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) da odluči o sukobu nadležnosti. Vrhovni sud je Rješenjem broj R-108/99 od 21. oktobra 1999. godine odlučio da je za suđenje u predmetnoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan Općinski sud.

8. Općinski sud je 6. septembra 2000. godine zakazao ročište za glavnu raspravu koju je odgodio, jer je apelant trebao precizirati tužbeni zahtjev i odrediti tačan naziv tuženog. U periodu od 8. decembra 2000. godine pa do 4. jula 2002. godine, dakle u periodu od jedne i pol godine, Općinski sud je zakazao 14 ročišta za glavnu raspravu, gdje su tri rasprave održane, a 11 zakazanih ročišta je odloženo zbog procesnih razloga. Općinski sud je odgađao ročišta jer tuženi koji je bio uredno pozvan četiri puta nije došao na ročište, u četiri slučaja bila je neuredna ili neizvršena dostava poziva za tuženog, zatim zbog toga što apelant nije dostavio tražene dokaze i ovjerenu punomoć, zbog toga što je Općinski sud po službenoj dužnosti trebao pribaviti dokaz, a u dva slučaja apelant je tražio odgodu rasprave zbog drugih obaveza.

9. U periodu od 4. jula 2002. godine, kada je održao zadnju raspravu pa do 5. aprila 2005. godine, dakle u periodu od dvije godine i devet mjeseci Općinski sud nije zakazivao ročišta za glavnu raspravu.

10. Ročišta za glavnu raspravu zakazana za 5. i 26. april 2005. godine Općinski sud je odložio na zahtjev parničnih stranaka. Općinski sud je 23. maja i 11. oktobra 2005. godine održao pripremno ročište po novom Zakonu o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U periodu od 9. juna 2006. godine pa do 5. novembra 2007. godine, dakle u periodu od jedne godine i četiri mjeseca, Općinski sud je zakazao četiri ročišta, gdje su tri rasprave održane, a jedna je odložena iz procesnih razloga.

11. Općinski sud je 4. januara 2008. godine donio Presudu broj 25 0 P 003189 97 P, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Apelant se 25. februara 2008. godine žalio protiv navedene presude. Općinski sud je 29. februara 2008. godine apelantovu žalbu dostavio tuženom na odgovor, a 31. marta 2008. godine dostavio je predmetni spis Kantonalnom sudu da odluči o apelantovoj žalbi.

12. Kantonalni sud je 23. aprila 2008. godine donio Presudu broj 25 0 P 003189 08 Gž kojom je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio Presudu Općinskog suda broj 25 0 P 003189 97 P od 4. januara 2008. godine.

13. Apelant je 23. maja 2008. godine podnio reviziju protiv navedene presude Kantonalnog suda. Općinski sud je 30. maja 2008. godine dostavio apelantovu reviziju na odgovor tuženom i istog dana pozvao apelanta da plati sudsku taksu na uloženu reviziju. Nakon toga Općinski sud je 14. jula 2008. godine dostavio predmetni spis Vrhovnom sudu Federacije BiH da odluči o apelantovoj reviziji.

14. Vrhovni sud je 26. januara 2010. godine donio Presudu broj 25 0 P 003189 08 Rev kojom je odbio apelantovu reviziju kao neosnovanu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je tokom 10 godina trajanja postupka održano 16 ročišta, tj. u prosjeku svakih 7,5 mjeseci po jedno ročište, što je po apelantovom mišljenju problem postupajućeg suda, a nikako stranaka. Apelant postavlja zahtjev za naknadu štete zbog neopravdano dugog trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

16. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kratku hronologiju predmetnog postupka, navodeći datum podnošenja tužbe i datume odluka koje su sudovi donijeli u predmetnom postupku.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak bio u toku, te da je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 25 0 P 003189 08 Rev od 26. januara 2010. godine, što znači da je apelacija i u vrijeme podnošenja bila dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

23. Apelant se žali zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, a povodom tužbe koju je podnio 10. oktobra 1997. godine, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Pravo na donošenje odluke u razumnom roku

a) Relevantni principi

25. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

27. Parnični postupak pokrenut je 10. oktobra 1997. godine, kada je apelant Općinskom sudu podnio tužbu radi naknade štete. Ustavni sud zapaža da je predmet okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda broj 25 0 P 003189 08 Rev od 26. januara 2010. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog tužbenog zahtjeva radi naknade štete trajao je od 10. oktobra 1997. godine sve do 26. januara 2010. godine, tj. u periodu od 12 godina i 3 mjeseca, koji period će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako ni u pogledu pravnih pitanja.

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu do donošenja odluke trebalo 10 godina i dva mjeseca, da je Kantonalni sud svoju odluku donio u roku od tri mjeseca, a Vrhovni sud u roku od jedne godine i devet mjeseci. Ustavni sud smatra da za period od preko 10 godina koliko je trajao prvostepeni postupak nije ponuđeno valjano i objektivno opravdanje. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tokom postupka imao duge periode neopravdane neaktivnosti. Nakon rasprave održane 4. jula 2002. godine Općinski sud je bio neaktivan dvije godine i devet mjeseci, ili na primjer nakon podnošenja tužbe pripremno ročište je održano nakon jedne godine i tri mjeseca, kada se Općinski sud neopravdano proglasio stvarno nenadležnim. Pored toga, Općinski sud je odgodio veliki broj zakazanih ročišta zbog neuredne dostave poziva strankama ili zbog nedolaska tuženog, iako je u ovom drugom slučaju rasprave mogao održati u skladu s članom 97. stav 4. ZPP. Ustavni sud smatra da su Kantonalni i Vrhovni sud u razumnim rokovima donijeli svoje odluke.

30. Ustavni sud također ističe da Općinski sud u svom odgovoru nije ponudio nikakve razloge kojim bi opravdao prekomjerno trajanje prvostepenog parničnog postupka. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi eventualan doprinos apelanta ukupnoj dužini postupka.

31. S obzirom na činjenicu da je nadležnim sudovima bilo potrebno duže od 12 godina za donošenje konačne odluke o tužbi za naknadu štete i da se, imajući u vidu provedenu analizu postupka, za takvo dugo trajanje postupka odgovornost u najvećem dijelu može pripisati Općinskom sudu, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao duže od 12 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.800 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Posavskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak u predmetu koji se tiče određivanja naknade štete trajao duže od 12 godina, a ta dužina postupka može se u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu, koji nije ponudio bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-825/08 («Zlamak» d.o.o. Orašje) | Sudska praksa | Aktio