Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1399/08 (Ž. M.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1399/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1399/08, rješavajući apelaciju Željke Miloševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željke Miloševića podnesena protiv presude Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 K 022545 07 K od 19. novembra 2007.godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Milošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz mjesta Lapčevine, općina Nevesinje, podnio je 12. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 K 022545 07 K od 19. novembra 2007. godine.
2. Osporenom presudom Općinskog suda, broj 07 58 K 022545 07 K od 19. novembra 2007. godine apelant je oglašen krivim što je na način pobliže opisan u izreci presude počinio krivično djelo
– oduzimanje tuđe pokretne stvari iz člana 291. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa je ovaj sud na temelju istog zakonskog propisa primjenom odredbi člana 60. i 300. Zakona o krivičnom postuku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) apelantu izrekao uvjetnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od mjesec dana, a koja se neće izvršiti ako apelant u roku od godinu dana od pravosnažnosti presude, ne počini novo krivično djelo. Dalje istom presudom je na temelju člana 78. KZ FBiH od apelanta oduzeto vozilo marke «Mercedes» vlasništvo Derviša Bašića (u daljnjem tekstu: oštećeni), a na temelju člana 202. stav 4. ZKP FBiH apelant je oslobođen troškova krivičnog postupka i paušala. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je apelant na glavnom pretresu u uvodnom izlaganju u cjelosti priznao izvršenje krivičnog djela ističuću kao motiv za ovakvo postupanje dug koji je oštećeni imao prema njemu. Dakle, na temelju priznanja apelanta i provedenih dokaza Općinski sud je utvrdio da je apelant protupravno prisvojio tuđe teretno vozilo, ali ne u namjeri da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist već iz razloga naplate potraživanja koje je imao prema oštećenom. Na temelju navedenog Općinski sud je zaključio da je kod apelanta prilikom izvšenja krivičnog djela koje je mu je stavljeno na teret postojala potpuna svijest o poduzetim radnjama, posljedici i njenom htijenju jer je vozilo oštećenog zadržao u svom posjedu, te je postojala namjera, pa je ovaj sud utvrdio da je apelant djelo počinio sa umišljajem.
3. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv presude žalba nije dozvoljena jer su se stranke odrekle prava na istu te da je presuda postala pravosnažana sa danom donošenja.
4. Apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Općinskog suda, broj 07 58 K 0022545 07 K od 19. novembra 2007. godine protiv koje apelant nije podnio žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) jer se na glavnoj raspravi nakon objavljivanja odrekao prava na žalbu.
8. U vezi sa navedenim Ustavni sud je 9. novembra 2010. godine od Općinskog suda zatražio fotokopiju zapisnika sa glavne rasprave koja je održana 19. novembra 2007. godine. Podneskom Općinskog suda od 19. novembra 2010. godine ovaj sud je u prilogu podneska dostavio traženu kopiju zapisnika, broj K 022545 07 od 19. novembra 2007. godine. Naime, iz zapisnika koji je potpisan od strane apelanta je vidljivo da su se stranke u postupku, nakon objavljivanja presuda, upoznale sa razlozima donošenja presuda nakon čega su se, kako je to u zapisniku navedeno, odrekle prava na žalbu, te nisu tražile otpravak presude. Ustavni sud zapaža da je apelant odričući se prava na žalbu propustio mogućnost da Kantonalni sud preispita prvostepenu presudu u okviru žalbenih navoda koje je apelant mogao navesti u žalbi.
9. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučio o podnesnoj apelaciji apelant je protiv prvostepene presude morao podnijeti žalbu Kantonalnom sudu. Propust apelanta da podnese žalbu zato što se nakon objavljivanja presude odrekao prava na istu apelant je propustio priliku da Kantonalni sud preispita zakonitost prvostepenu odluku u okviru žalbenih navoda apelanta. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović