Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1803/08 (O. S.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1803/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1803/08, rješavajući apelaciju Omera Sinanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Sinanovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla broj 003-0-U-06- 000393 od 11. aprila 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Omer Sinanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mustafa Salkić, advokat iz Tuzle, podnio je 17. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-U-06-000393 od 11. aprila 2008. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-U-06-000393 od 11. aprila 2008. godine odbijena je tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) broj 05-31-2-57/06 od 25. maja 2006. godine i broj 05-31-2-59/06 od 31. maja 2006. godine u upravnoj stvari eksproprijacije nekretnina.

3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da je osporenim aktom Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 05-31-2-57/06 od 25. maja 2006. godine, po žalbi Javnog preduzeća „Elektroprivreda“ Sarajevo - Direkcija za prenos i upravljanje elektroenergetskim sistemom „Elektroprenos“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije), poništena tačka 3. dispozitiva rješenja Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Opštine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) broj 07-31-3060/02 od 19. decembra 2005. godine, i predmet vraćen Službi na ponovni postupak u poništenom dijelu, dok je rješenjem tuženog broj 05-31-2-59/06 od 31. maja 2006. godine, odbijena apelantova žalba protiv istog rješenja Službe.

4. Rješenjem Službe usvojen prijedlog korisnika eksproprijacije, pa je u svrhu izgradnje stubnog mjesta 20c potpuno eksproprisana nekretnina pobliže označena u navedenom rješenju, nakon što je rješenjem Opštinskog vijeća Tuzla broj 01/07-31-2082/02 od 29. marta 2002. godine utvrđeno da je od opštog interesa izgradnja trafostanice 110/10 (20) KV Tuzla 3 (Slavinovići) sa priključnim dalekovodom 2 x 110 Kv (ulaz-izlaz) na postojeći dalekovod 110 KV Tuzla Centar - Lopare i da se u tu svrhu može pristupiti eksproprijaciji pomenutog zemljišta.

5. Tačkom 3. dispozitiva prvostepenog rješenja bio je usvojen zahtjev apelanta da mu se potpuno eksproprišu i slijedeće nekretnine: katastarska čestica (u daljnjem tekstu: k.č.) broj 1033/12 „Luka", k.č.broj 1033/13 „Luka", k.č.broj 1032 „Luka" i k.č.broj 1033/14 „Luka".

6. Protiv prvostepenog rješenja žalbe su izjavili i apelant i korisnik eksproprijacije.

7. Apelant se u žalbi pozivao na povrede odredaba postupka, budući da, kako je naveo, u postupku nije prethodno saslušan, nije konsultovan o ličnosti vještaka, nije upoznat sa nalazima vještaka i nije imao mogućnosti da se o nalazima vještaka izjasni.

8. Korisnik eksproprijacije u svojoj žalbi osporavao je tačku 3. dispozitiva prvostepenog rješenja, pozivajući se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu ispunjenja uslova da se apelantu, u skladu s odredbom člana

9. Zakona o eksproprijaciji (Službeni list SRBiH br. 12/87 i 38/89 i Službeni list Bosne i Hercegovine, br. 20/93 i 15/94), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, u potpunosti eksproprišu i nekretnine označene u tački 3. dispozitiva prvostepenog rješenja.

9. Kantonalni sud je utvrdio da se u predmetnoj upravnoj stvari nije odlučivalo o procjeni vrijednosti predmetnih nekretnina, odnosno o visini naknade za eksproprisane nekretnine, pa kako su se žalbeni prigovori apelanta uglavnom odnosili na pitanja koja se u krajnjem svode na pitanja vrijednosti ekspropirisanih nekrenina, Kantonalni sud je utvrdio da je tuženi pravilnom primjenom materijalnog prava odbio apelantovu žalbu, s obzirom da će o žalbenim navodima apelant imati mogućnosti raspravljati u posebnom postupku predviđenom za tu svrhu.

10. Kantonalni sud je dalje naveo da se, imajući u vidu da se u predmetnoj stvari odlučivalo o usvajanju prijedloga za eksroprijaciju, a ne i o naknadi za eksproprisane nekretnine, apelantovi žalbeni prigovori suštinski mogu kretati samo u pravcu osporavanja postojanja uslova za usvajanje takvog prijedloga (da akt nadležnog organa na osnovu kojeg je utvrđen opšti interes sadrži netačnu činjenicu, da tim aktom nije obuhvaćena njegova nekretnina, ili da taj akt nije donesen od nadležnog organa i u propisanom postupku). No, budući da iz sadržaja apelantove tužbe i žalbe na prvostepeno rješenje proizilazi da se ne protivi usvajanju samog prijedloga za eksroprijaciju što je bila suština odlučivanja, Kantonalni sud smatra da je odluka kojom je udovoljeno žalbi korisnika eksproprijacije pravilna i zasnovana na zakonu.

11. Na kraju, Kantonalni sud je posebno istakao da je aktom tuženog broj 05-31-2-57/06 od 25. maja 2006. godine, prvostepeni akt poništen u dijelu koji se odnosi na tačku 3. dispozitiva i da je u tom dijelu predmet vraćen Službi na ponovno rješavanje, zbog čega apelantova prava i pravni interesi u tom dijelu nisu mogli biti povrijeđeni, jer će u ponovnom postupku apelant imati mogućnosti da sudjeluje u postupku i da, ukoliko ne bude zadovoljan ishodom ponovnog postupka, protiv odluke koja će biti donesena izjavljuje pravne lijekove.

12. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer smatra da je potrebno provesti potpunu eksproprijaciju njegovih nekretnina budući da će postavljanjem transformatora i dalekovoda biti onemogućen da koristi preostali dio nekretnina na k.č.broj 1033/13 K.O. „Luka" .

13. Ustavni sud zapaža da je ponovni postupak o predmetu apelacije u toku pred Službom, a da pri tome apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Službom okončan.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;“

15. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

16. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Službom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1803/08 (O. S.) | Sudska praksa | Aktio