Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/08 (S. Ć.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stara devizna štednja
- Devizna štednja
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Neovlašteno lice
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-193/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 193/08, rješavajući apelaciju Saliha Ćerimagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačke 5. i 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Ćerimagića podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Ćerimagića podnesena protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske radi isplate stare devizne štednje, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što su izmijenjene pravne okolnosti. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Ćerimagića podnesena radi isplate stare devizne štednje, prema štednoj knjižici koja glasi na ime Izete Ćerimagić, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Salih Ćerimagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 14. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene u komercijalnim bankama sa sjedištem na teritoriji Bosne i Hercegovine.
2. Predmetna apelacija pokreće identična činjeničnopravna pitanja koja je Ustavni sud već razmatrao u svojim ranijim odlukama a ogleda se u sljedećem.
3. Apelant je građanin Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ), apelant je ulagao devize u bivšim komercijalnim bankama u toj zemlji. Zbog rastuće nestašice deviza i drugih ekonomskih problema, isplata sredstava sa ovih «starih» deviznih štednih računa progresivno je ograničavana prema zakonima koji su stupili na snagu tokom 1980. godine i početkom 1990. godine.
4. Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini građani nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Također, svi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanjem na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Apelant nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka apelant je naveo da su se redovni sudovi u predmetima koji se tiču povrata «stare devizne štednje» redovno proglašavali nenadležnim, te da se, prema tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku.
5. Predmetna apelacija odnosi se na apelantov zahtjev da ostvari svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
6. Apelant se žali na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je naveo da traži da Ustavni sud «naredi Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine» da mu konačno «vrate» deviznu štednju. S obzirom na to da je apelant uz apelaciju dostavio i deviznu štednu knjižicu «Jugobanke», Filijala Trebinje, Ustavni sud je odlučio da razmotri pitanje isplate stare devizne štednje i u odnosu na Republiku Srpsku.
7. Također, apelant je uz apelaciju dostavio fotokopiju štedne devizne knjižice koja glasi na Izetu Ćerimagić.
8. Ustavni sud je 30. novembra 2009. godine pozvao apelanta da dostavi dokaz o vlasništvu. Apelant je 8. decembra 2009. godine odgovorio na dopis navodeći da dostavlja nove podatke za sebe, za deviznu štednu knjižicu u banci u Derventi, a da je njegova supruga vlasnik devizne štednje u banci u Derventi, koja je već priložena uz apelaciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2. i 4. tačke 5. i 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice; […]
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti; […]
10. Ustavni sud naglašava da je u pogledu isplate stare devizne štednje deponirane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine imao bogatu praksu koja se mijenjala zavisno od situacije, odnosno od načina na koji je bilo regulirano pitanje «devizne štednje» u pravnom sistemu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 91/08). Nakon toga, u predmetu broj AP 11/08, Ustavni sud se pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 27912/02 od 3. novembra 2009. godine, te je zaključio da je došlo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih u vezi sa pravom na imovinu s obzirom na to da je navedenom presudom Evropskog suda utvrđeno da je zakonski okvir u skladu sa Evropskom konvencijom, ali je naloženo državi Bosni i Hercegovini da iznađe mehanizme kojima će osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne štednje. Stoga je Ustavni sud, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, zbog utvrđenih promijenjenih pravnih okolnosti, odlučio da apelacije u ovom dijelu odbaci kao nedopuštene. Dalje, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, odluka Josip Zadrić protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. novembra 2010. godine), u kojoj je Evropski sud na osnovu utvrđenja Komiteta ministara Vijeća Evrope zaključio da su preduzete mjere koje je Evropski sud naložio u navedenoj presudi Suljagić i drugi, te je slučaj, prema mišljenju Evropskog suda, riješen. Dalje, Evropski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu štetu zbog ranijih kašnjenja u isplatama, u predmetu Suljagićje već utvrđeno da nije neophodno dosuditi adekvatnu naknadu svim licima koja su ovim pogođena. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot-presude, uloga Evropskog suda se nakon donošenja pilot-presude i nakon što dotična država implementira generalne mjere u skladu sa Evropskom konvencijom, ne može pretvoriti u dosuđivanje pojedinačne novčane naknade u repetitivnim slučajevima koji rezultiraju iz istog sistemskog problema. Slijedom navedenog, Evropski sud je zaključio da dodatno razmatranje predmetne aplikacije nije više opravdano i nije našao nikakve posebne okolnosti u vezi sa zaštitom ljudskih prava kako je to definirano Evropskom konvencijom i njenim protokolima, koje bi zahtijevale daljnje razmatranje konkretnog predmeta kao i stotina sličnih aplikacija koje se nalaze pred Evropskim sudom, pa je zaključio da predmet briše sa popisa slučajeva.
11. Dalje, Ustavni sud primjećuje da u odnosu na štedne uloge deponirane u komercijalnim bankama u Republici Srpskoj nije imao veliki broj predmeta koje je rješavao (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 130/04 od 2. decembra 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 9/06 od 13. februara 2006. godine). Međutim, pozivajući se na praksu Evropskog suda iz gore spomenute presude Suljagić, Ustavni sud primjećuje da je na nivou Bosne i Hercegovine, u odnosu na deviznu štednju u Republici Srpskoj, Evropski sud naveo (da za razliku od Federacije BiH) da u Republici Srpskoj ne postoji sistemski problem i da može proglasiti nedopuštenim svaki slučaj koji se odnosi na staru deviznu štednju u Republici Srpskoj, čak i ako su aplikanti pribavili potvrde o verifikaciji, zbog toga što u tom entitetu nije bilo kašnjenja u implementaciji relevantnog zakonodavstva. Isti stav i mišljenje Evropski sud je zauzeo i u presudi Ratko Škobić protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 16679/02 od 16. marta 2010. godine. Dakle, Evropski sud je već ranije utvrdio da isplata u Republici Srpskoj zadovoljava standarde i da se lica koja imaju staru deviznu štednju u Republici Srpskoj ne mogu smatrati «žrtvama».
12. Slijedeći praksu Evropskog suda, te s obzirom na ranije utvrđenje da je zakonodavstvo u skladu sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, te činjenicu da je i implementacija zakona u Federaciji BiH usklađena sa Evropskom konvencijom, kao i da je Evropski sud već ranije utvrdio ovu usklađenost u Republici Srpskoj, a imajući u vidu činjenicu da je predmetna apelacija identična apelacijama u predmetu broj AP 11/08, uz gore navedenu izmjenu, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja poziva na svoje obrazloženje dato u navedenoj odluci a koje se u potpunosti može primijeniti na ovu apelaciju, te zaključuje da su u odnosu na deviznu štednju u komercijalnim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine izmijenjene pravne okolnosti.
13. U odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je naveo da nema razloga da promijeni svoj stav iznijet u Odluci broj AP 1391/06.
14. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju i radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje, prema štednoj knjižici koja glasi na Izetu Ćerimagić. Međutim, na traženje Ustavnog suda, apelant nije u ostavljenom roku dostavio dokaz da je vlasnik navedene devizne štedne knjižice, već je upravo istakao da je vlasnik njegova supruga. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju podnijelo neovlašteno lice.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, kao i odredbe člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice i tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović